O Taizéu Zajedno sa 5000 ljudi na brežuljku, braća su se okupila u 19:30 sati na velikoj livadi na rubu sela i proslavili prvi dio večernje molitve na otvorenome. Pjevalo se, mladi sa raznih kontinenata čitali su biblijski tekst na različitim jezicima, a potom je uslijedilo nekoliko minuta tišine. Zatim se mladi Talijan iz Trenta koji već neko vrijeme živi u Taizéu, primivši bijeli habit kakvoga nose braća za vrijeme molitve, pridružio Zajednici.
Nakon toga braća i tisuće mladih iz sedamdeset zemalja koji su proveli tjedan u Taizéu, zajedno sa nekolicinom djece, prošli su selom u procesiji. Prošli su groblje male rimske crkve, gdje je pokopan Brat Roger i gdje je, za ovu večer, postavljena egipatska koptska ikona prijateljstva, koja je bila vrlo draga Bratu Rogeru. Zatim su se svi uputili prema crkvi Pomirenja, gdje se održao drugi dio molitve: čitanje Evanđelja o Uskrsnuću, te paljenje tisuća svjećica koje je svatko držao u ruci, koje simboliziraju nadu Uskrsnuća.
Brat Alois zatim je izrekao ovu molitvu i to su bile jedine izgovorene riječi:
Bože ljubavi, zahvaljujemo ti za darovani život našega brata Rogera, koji je preminuo prije pet godina i koji je stigao sam u ovo maleno selo Taizé prije sedamdeset godina.Ustrajno je tražio živjeti u Tvome povjerenju i izraziti Tvoju beskrajnu dobrotu za svakoga čovjeka, bilo da je vjernik ili nevjernik – tebe, živući Bože, koji ne osuđuješ, koji ne isključuješ nikoga iz svoje ljubavi.U tom povjerenju, omogućio si mu da pronađe izvor radosti i mira: mira srca koji ga je učinio tvorcem mira među ljudima.Poput Ivana Krstitelja, nije htio drugo, nego pripremiti put tvome Kristu, ujediniti Tvoj narod i reći svima: «Bog je blizu».Obraćanje tebi, Bože ljubavi, i bliskost sa najsiromašnijima bili su nerazdvojni za njega. Olakšati patnju, primiti, osobito primiti mlade, slušati da bi se razumjelo druge: to je bio put kojega si mu otvorio kako bi slijedio Krista Isusa i slušao Duha Svetoga.Siromašan i ranjiv kakav je bio, kako je sam rekao, odabrao je voljeti čitavom svojom snagom.Volio je Tvoju Crkvu koja okuplja vjernike u jednu zajednicu, izvan svih granica – političkih, društvenih ili kulturnih. Bio je to za njega znak nade u pomirenje čovječanstva.Zahvaljujemo Ti što ga se sjećamo u zajedništvu sa čitavom Crkvom. Riječi pape Benedikta dopiru izravno u srce kada piše, «Neka nas njegovo svjedočanstvo ekumenizma svetosti nadahne na vlastitom putu ka jedinstvu.» Patrijarsi Carigrada i Moskve, cantenburyjski nadbiskup, vođe luteranskih i reformiranih Crkava, te mnogo drugi, pridružuju nam se u zahvali.Omogući i svima nama da nastavimo svim srcem ono što je Brat Roger započeo. Poput njega, željeli bismo živjeti u prijateljstvu s Kristom, stavljajući u praksu življenja, bez čekanja, čak i samo jednu riječ Evanđelja.U zajedništvu sa cijelom Crkvom diljem svijeta i sa onima koji su otišli prije nas u vjeri, počevši sa apostolima i Marijom, slavimo Te i pjevamo:«Isuse Kriste, unutarnja svjetlosti, ne daj da mi moje tmine govore.Isuse Kriste, unutarnja svjetlosti, daj mi da primim Tvoju ljubav.»