AfrikaPrvim su mladi Nijemci ugošćeni u Taizéu prije šezdeset godina. Bili su to ratni zarobljenici, zatočeni u dva logora u tom kraju. Ponekad su dobivali posebne dozvole da budu pozvani u goste, na primjer za Božić. Oni su bili djedovi i bake onih koji danas dolaze u Taizé gotovo svake nedjelje, u stotinama ili tisućama. Današnji su mladi posjetitelji prilično vjerni odraz vanjštine stanovništva njihove zemlje: različitih regija, omjera kršćanskih vjeroispovijesti, krštenih i nekrštenih, različitih razina naobrazbe. Nema puno drugih mjesta gdje se tako različita populacija mladih Nijemaca susreće na tako intenzivan način. Od prekretnice 1989. godine, oni s Istoka i sa Zapada su shvatili da su im, uz jezik, i pjesme iz Taizéa zajedničke.
U Taizé stižu na različite načine. Odgovorni za pastoral mladih u katoličkim i protestantskim biskupijama nude redovita putovanja. Nebrojene župe šalju grupe. Brojni mladi spontano se odlučuju putovati sami i koriste tjedne redovite linije koje između Karlsruhea i Taizéa prometuju od sredine veljače do sredine studenog. Skupi li se petnaestak do dvadesetak mladih, autobus dolazi po njih u njihovo mjesto.
Već su prije određenog vremena pjesme iz Taizéa našle svoje mjesto u crkvenim pjesmaricama. U brojnim mjestima mladi i oni ne posve mladi susreću se na redovite molitve nadahnuti onima u Taizéu: u crkvama, omladinskim centrima, hostelima, studentskim župama i privatnim kućama. Brojni napuštaju Taizé s obnovljenom hrabrošću da se uključe u pastoral mladih.
U studenom se u brojnim njemačkim gradovima održava «noć svjetla» s pjesmama iz Taizéa. Ponekad se ispuni čitava katedrala, osvijetljena svijećama. Pripremaju ju mladi iz regije koji često inače dijele malo zajedničkog. No tom prilikom oni stavljaju u djelo u Taizéu otkriveno: iskustvo da se kršćani mogu okupiti oko zajedničkog pothvata unatoč svojim razlikama i da, unatoč mnoštvu, nije puno potrebno kako bi se živjela intenzivna molitva. Braća iz Taizéa isto pripremaju takve molitve tijekom velikih okupljanja kao što je Katholikentag ili Kirchentag, kao i za okupljanja koja ne organizira izričito Crkva, kao što je nadolazeći «Dan Saksonaca» što se održava u Dresdenu.
Od kraja totalitarnih vladavina 1945. i 1989. godine, kršćani opet mogu na osobiti način temeljen na osobnim vrijednostima, doprinositi društvu. U svezi s time, susreti mladih u Taizéu nisu shvaćeni kao isključivo osobna stvar koja se tiče samo sudionika ili čisto crkvena pojava. Javne škole i skupine mladih koji se odluče na godinu dobrovoljnog rada ili civilnu ili vojnu službu dolaze u Taizé sa svojim učiteljima, kapelanima ili vođama skupina. Oni često dolaze iz obitelji bez dodira s Crkvom. Ima i mladih muslimana ili Židova koji žele pratiti svoje kršćanske prijatelje na susret. U određenim školama ta su putovanja postala redovni dio školske godine.
Uz sudjelovanje u međunarodnim grupama, mladi Nijemci svakoga tjedna u Taizéu imaju priliku razmatrati među sobom prilike u njihovoj Crkvi i njihovoj zemlji. Što znači živjeti našu vjeru u zajedništvu s drugima, ne samo za sebe ili s onima koji dijele naše mišljenje? Što kršćani mogu doprinijeti pluralističkom i demokratskom društvu? Svatko ima priliku izraziti se i tako postaje očito da mnogi nastoje popraviti život u njihovoj zemlji. Često razmišljaju o svojoj budućnosti u zemlji sa sve manje mladih ljudi. Kako će se zemlja moći nositi sa stanovništvom koje stalno stari?
Ako ne nedostaje kritike, ne nedostaje ni nade. Može li kriza u koju brojni Njemačku vide tonuti, s krajem sigurnog materijalnog pritoka, imati svojih dobrih strana? U posljednje vrijeme mladi Nijemci pjevaju tradicionalne pjesme svojeg nasljeđa bez kompleksa, kao što to i ljudi iz drugih naroda čine. Još je prije nekoliko godina to bilo nezamislivo. To ne umanjuje njihovu pozornost kulturi drugih naroda, naprotiv.