Nakon intenzivnih ljetnih događanja, posebice sredinom kolovoza, koja su okupila cijelu zajednicu iz Taizéa, braća su se vraćala u bratstva na različitim kontinentima. Navodimo neke pojedinačne boravke braće iz Taizéa:
Ferenc, otac obitelji koja je nekoliko godina živjela u Taizéu i pomagala oko prijema odraslih, susreo se s desecima tisuća izbjeglica koji pristižu u Mađarsku. Ferenc je Mađar i priprema tri mlada volontera iz Taizéa koji bi tamo živjeli nekoliko tjedana kao »Mala privremena zajednica«. Ferenc piše: »Odmah me se dojmio silan broj obitelji s djecom, ponekad s dojenčadi u kolicima, koja baš i nisu odviše praktična za vožnju po željezničkim pragovima, zatim broj trudnica, baka i muškaraca u poodmaklim godinama, kojima su pomagali mlađi. Proveo sam dobrih pola sata u posvemašnjem šoku: nijem, nepokretan, gutajući suze.«
Tim braće, sestara i volontera iz Taizéa stigao je prije tri tjedna u Valenciju, u Španjolsku. Drevni franjevački samostan, u središtu stare povijesne jezgre, preuređen je u središte priprema za susret. Sv. Lovro je dakle »glavno mjesto« ili sjedište susreta odakle svake večeri mladi volonteri odlaze posjećivati župe u zoni prijema mladih hodočasnika, u Valenciji i njenoj široj okolici. Radi se ukupno o četiristotinjak župa; većinom su to katoličke župe, međutim ima i drugih kršćanskih vjeroispovijesti. Prošloga vikenda, mnoga braća i volonteri otišli su u Ciudad Real radi susreta s izaslanicima za pružanje usluga u okviru pastorala mladih za cijelu Španjolsku i da ih pozovu na susret u Valenciji.
Mlada Engleskinja Fiona, pripovijeda o jednom lijepom popodnevu provedenom u društvu djece na željezničkom kolodvoru u Dhaki s jednim bratom iz Taizéa, koje je animirao klaun: »Željeznički kolodvor Komlapur u Dhaki, glavnom gradu Bangladeša, mjesto je gdje se zaustavlja većina vlakova, središte, mjesto rada i, za mnoge, dom. Prvi dojam je da se radi o veoma kaotičnom mjestu, ali odvojite li vrijeme za promatranje, shvatit ćete da postoji mnogo ljudi koji kuhaju, brinu se za svoje bebe, sjede i pijuckaju čaj i koji će vam rado ponuditi nešto od svog teško zarađenog kruha.«
Tijekom tjedna od 9. do 16. kolovoza, vrhunac ove godine obljetnica bilo je održavanje dvadesetak radionica u Taizéu, koje su bile predložene svaki dan. Više informacija o tome nalazi se u nekim izvješćima mladih.
Amélie iz Francuske pripovijeda kako ju se osobito dojmio susret s predstavnicima i aktivistima pokreta Nid: Slušali smo dvije starije prostitutke koje su se uspjele izvući iz takvog života zahvaljujući pomoći ove udruge. Njihovo svjedočenje bilo je veoma snažno: te dvije žene nosile su odjednom svu težinu laži i nasilja koje su pretrpjele (naime, obje su došle u Francusku jer im je obećan posao), ali i nadu u novi život.
Male privremene zajednice prikupile su od 2014. vrlo obogaćujuća iskustva, za sve strane koje su u tome sudjelovale: za domaćina zajednicu, župe, mjesta solidarnosti i za mlade koji su živjeli tu duhovnu pustolovinu. Takav rad nastavit će se i dalje. U tome smislu, svi zainteresirani pozvani su informirati se o tome, tijekom svoga budućeg posjeta Taizéu.
Od 30. kolovoza do 5.rujna, u Taizéu se održao Međunarodni teološki simpozij; pritom su se mladi angažirali u službama u Crkvi, uz sudjelovanje protestanatskih, pravoslavnih i katoličkih bogotražitelja iz različitih zemalja. Većina doprinosa objavljena je na Internetu.
Komentar na biblijsko čitanje iz mjeseca listopada upućuje na odjeke okupljanja na novu solidarnost, prema jutarnjoj meditaciji jednog brata iz Taizéa: »Kršćanska radost je radost Uskrsa. Ona nije suprotna tuzi. Uskrsna radost nastanjuje našu bol i tugu. Iznutra ih preobražava: ’žalost će se vaša okrenuti u radost.’ Bol i tuga ne uzmiču pred radošću, nego se okreću u radost. Premda se ne okreću baš uvijek u radost, ona ih ipak dotiče i raspaljuje.«
Bože svih ljudi, tvoja nas ljubav potiče na proširivanje našega prijateljstva, na ljubav ne samo prema nama sličnima, nego i prema tuđincima. Kao što nas ti primaš, tako i mi želimo primati druge.