AfrikaBrat piše: Upravo sam se vratio iz desetodnevnog posjeta Albaniji, zemlji koju nismo posjetili nekoliko godina. Posjet mi je pomogao bolje shvatiti prilike mladih koje ugošćujemo ovdje tijekom ljeta i na Europskim susretima. To je tim mladim ljudima važno, jer Europu ne zanima pretjerano što se tamo događa.
Zemlja je vrlo lijepa, mala ali «zaokružena» brdima, morem, brežuljcima, bogatim krajolikom i kulturom.
Zapanjujuća je sveprisutna komunistička prošlost. Bunkeri su posvuda vidljivi. Ima ih 800.000 razasutnih kao gljiva po čitavoj zemlji, u gradovima, u blizini kuća, u poljima. Kada pogledate položaj Crkve i mladih u Crkvi, i tu je još sve obilježeno vremenom komunizma.
Svoj sam posjet započeo na sjeveru u Skadru, gradu važnom u povijesti no danas zapostavljenom od političkih vlasti. Ceste su u tako lošem stanju da svećenici moraju putovati u terenskom vozilu kako bi došli do ljudi u selima. U tom sam gradu susreo starijeg svećenika koji je bio u zatvoru dvanaest godina. Rekao je kako je sretan da je pušten, govoreći o brojnim svećenicima i redovnicima koji su u prošlosti smaknuti.
U Skadru smo s mladima iz čitave zemlje održali susret od petka do nedjelje. Tri stotine mladih došlo je iz različitih gradova i tri dana živjelo pomalo kao u Taizéu. Pripremili su predivne molitve preobrazivši jednu sobu u kapelu. Održavali smo uvode u Bibliju i razgovore u malim grupama. Susret je bio dirljiv. Potrebno je puno vremena i govora prije nego mladi i sami počnu govoriti o svojemu životu. Navečer su mladi dolazili na osobne razgovore i oni su bili iznenađujuće duboki. Ti mladi traže i treba im ohrabrenje.
Većinu u zemlji predstavljaju muslimani, iako ih je malo prakticirajućih. Kršćani predstavljaju oko 30% stanovništva, 20% je pravoslavne vjere i 10% je katolika.
U Taizéu sam prošlog ljeta susre mlade pravoslavne kršćane koji podučavaju na Pravoslavnoj teološkoj školi. Susreo sam i pravoslavnog biskupa. Razgovarali smo o mladima koji tragaju za smislom u životu, za smjerom, za pozivom. Upitao me: «Što kažete tim mladima?» Odgovorio sam kako mi ne dajemo odgovore, već ih nastojimo ohrabriti i reći im da Bog ima načina da nam da shvatiti što od nas želi. Iznenađeno me je pogledao i rekao: «To kažete mladima?» Bojeći se da nije zadovoljan mojim odgovorom, osjetio sam kako mi znoj teče vratom i rekao: «Da.» «Divno!» odgovorio je on. «U Albaniji smo predugo ljudima govorili što da čine i što da ne čine, što da vjeruju i što da ne.» Razumio je da mladima govorimo da je na njima tražiti osobni put, da ne očekuju odgovore od nekoga drugog već da ih nastave tražiti u vjeri. Biskup je nastavio: «Moramo pomoći mladima da shvate da čineći nešto za druge, darujući svoje vrijeme, u prvom redu dobivaju oni sami. Dobivaju nešto neočekivano.» Biskup je zaključio govoreći da je u tom smislu iskustvo Taizéa bilo vrlo važno jer ne daje gotove odgovore već nastoji mladima dati povjerenje i osjećaj odgovornosti za život s drugima, koji se u velikom dijelu čini izbrisanim komunizmom.