Brat Alois je s još dvojicom braće od 29. svibnja do 2. lipnja 2006. bio u Moskvi. Imao je veliku želju prenijeti patrijarhu Alekseju II. želju Zajednice iz Taizéa da svoj put nastavi u velikoj bliskosti i dubokom povjerenju prema Ruskoj pravoslavnoj Crkvi. Izrekao je to ovako: «Brat Roger je otvorio put, a mi želimo nastaviti njegovim stopama. Ruska je pravoslavna crkva imala posebno mjesto u njegovu srcu. Osjećao je beskrajno poštovanje prema njoj zbog svih kušnji koje je prošla i pamtio je kako su dobro toliki pravoslavni kršćani znali ljubiti i praštati.»

Trojica su braće bila dirnuta toplom dobrodošlicom koju su primili od samoga Patrijarha, mitropolita Kirila, predsjednika Odjela za međunarodne poslove Moskovskog patrijarhata, kao i od ostalih dužnosnika ovoga odjela. Patrijarh je istaknuo dobru povezanost koja je postojala između Ruske pravoslavne crkve i Zajednice iz Taizéa. Prisjetio se kako je i sam posjetio Taizé te kako se nekoliko puta sastao s bratom Rogerom.
Ovo je bio četvrti posjet koji je brat Alois obavio tijekom posljednjih mjeseci, a slijedio je iza posjeta papi Benediktu XVI., carigradskom patrijarhu Bartolomeju, te sastanku Svjetskog vijeća Crkava u Porto Alegreu u Brazilu. «Ovim sam posjetima želio pokazati da braća i ja strastveno tragamo za zajedništvom među svim kršćanima. U toj potrazi za zajedništvom sve više otkrivamo blaga koja su različite tradicije održale tijekom svoje povijesti. Mi u Taizéu želimo pridonijeti stvarnoj razmjeni darova između velikih kršćanskih tradicija.»

U Moskvi je brat Alois istaknuo darove koje bi istočni kršćani mogli podijeliti sa zapadnima. «Jedna od tajni pravoslavne duše leži u molitvi adoracije u kojoj Božja dobrota postaje osjetljiva. Kroz takvu vrstu molitve pravoslavni kršćani pronalaze pristup do velikih otajstava vjere.»
Brat Alois dodao je i ovo: «Najosobitiji aspekt treba tražiti u iskustvima kršćana koji su prenosili svoju ljubav prema Kristu iz generacije u generaciju, posebice onih koji su svjedočili svoju vjeru riskirajući svoj život. Sjećanje na ove svjedoke vjere još živi u Rusiji. Upoznali smo ljude koje su duboko obilježeni ovim svjedocima, od kojih su neki postali i mučenicima.»

Braća su sudjelovala u liturgiji Uzašašća, koju je vodio patrijarh Aleksej, kao i u proslavama u raznim drugim župama. Posjetili su nekoliko mjesta koja su ih duboko dirnula: Boutovo, gdje je 1937.-1938. strijeljano više od 20 000 ljudi i mjesto gdje je ubijen otac Alexander Men. Njihov posjet Moskovskoj teološkoj akademiji pri manastiru Svetog Trojstva omogućio im je da mole u Katedrali Svetog Trojstva, gdje su pohranjene relikvije svetog Sergeja i gdje kuca srce ruskih vjernika.
Posljednje su se večeri sastali s mladima u pravoslavnoj župi i sudjelovali u molitvi. Mnogim se mladima činilo se da je ovaj posjet doveo Taizé bliže njihovoj svakodnevici, a, što se tiče braće, dobrodošlica koju su primili od svih s kojima su se sastali ostaje zapisana u njihovim srcima. «Od prvoga dana, kad smo ušli u crkvu, osjećali smo dobrodošlicu svih koji su tamo molili; mladih, starih žena, svih koji su stajali ispred ikona.»
Audijencija kod patrijarha Alekseja II.
Audijencija kod mitropolita Kirila