AfrikaU tjednima nakon Uskrsa, s dnevnim Biblijskim čitanjima iz Djela apostolskih o tome kako su se prvi kršćani stalno međusobno posjećivali, utvrđujući se međusobno u vjeri, jedan od naše braće bio je u Indoneziji. Ovdje govori o nekoliko, među brojnim, znakova svjetla i Uskrsnuća u kojima je imao priliku sudjelovati.
Java
Esaol, koji je proveo nekoliko mjeseci u Taizéu, sada u Solu radi za nevladinu organizaciju «Yayasan Bimbingan Kesejahteraan Socila» (YKBS). Ovu zakladu koja skrbi i daje smjernice za društveno dobrostanje osnovale su tri župe Surakarte. Ono što se najjasnije iskristaliziralo za vrijeme susreta s osobljem je stvarno trpljenje s kojim je toliko ljudi suočeno, osobito u ovo vrijeme gospodarske krize. Tu su, primjerice, stotine «uličnih pjevača», mladih i manje mladih ljudi koji idu po ulicama pjevajući uz gitaru. Oni nemaju doma i policija ih često tjera s mjesta na kojem se nađu. YKBS je podigla jednostavno svratište u koje mogu otići i organizira tečajeve koji im omogućuju da obnove svoje znanje i sposobnosti kao što je popravak i održavanje motora, lakiranje motocikala itd. To sve u nadi da će moći naći pravi posao ili otvoriti radionicu. Neki od članova organizacije po nekoliko dana u tjednu provode u selima, pomažući ljudima da počnu s biološkim uzgojem ili nauče prikladne uzgojne metode. Tim se djelatnostima podržavaju stalna nastojanja da se ljudima pomogne da postanu svjesni svojih prava, o kojima brojni baš ništa ne znaju. Među njima su i neke od pet tisuća obitelji koje su pred puno godina preseljene zbog projekta Kedung Ombo brane i koji još uvijek žive u privremenom smještaju i čekaju poštenu naknadu.
Posjeta Purwodadiu s mladim pastorom mjesne crkve pokazala je kako tamo ljudi dimenzije unutarnjeg života i ljudske solidarnosti žive na posve praktične načine. Članovi mjesne crkvene zajednice postavili su projekt uzgoja koza koji omogućuje samoodrživost nekoliko obitelji do te mjere da su uspjeli otplatiti prvotni zajam kojim su projekt započeli. Iste je večeri molitva u Gedung Gereja Lama okupila više od 100 ljudi ne samo iz Sola već i Jogykarte. U tu su crkvu po prvi put došli i ljudi iz crkava različitih vjeroispovijesti.
Neki od članova YKBS izrazili su vrlo jasno, kako im činjenica da zajedno na meditativni način mole, pomaže da bolje surađuju. Drugi se susret pun nade zbio s preko dvadeset studenata muslimana na Pondok Pensantrenu- u muslimanskom internatu Al Muayyad. Demonstracije 1988. godine u Solu su bile osobito nasilne i kod studenata i njihovog vođe su pobudile želju za suradnjom s kršćanima. Svi su oni uključeni na vrlo praktičan način u izgradnju sklada i međureligijskog dijaloga - oni su pravi mirotvorci. Posjet grčkoj pravoslavnoj crkvi potaknuo je projekt da se tamo održava molitva otvorena svima.
Drugi znaci nade bili su očiti u Bandungu i Jakarti. Svugdje je pismo Ljubi i kaži to svojim životom bilo početna točka za razgovor o životnim stvarnostima i spontano je dovelo do zajedničke molitve. Na jednom susretu u središtu Jakarte mladi su se morali probijati kroz prometnu gužvu nakon posla kako bi se okupili u oazi tišine. U Santa Ursuli od Bumi Serpong Damai sada je mjesto redovite kontemplativne molitve. To je plod vikenda koji je u listopadu 2000. tamo održan. Na sličan je način održano večernje okupljanje u studentskoj kapeli teološkog fakulteta Sekolah Tinggih. Za sve prisutne to je bila još jedna mogućnost ponovnog otkrića da, kada smo pozvani na ljubav i to svojim životom kazujemo, izvor te ljubavi i vjernost svom predanju solidarnosti, nalazimo u molitvi.
Flores
Već se neko vrijeme raspravlja o organiziranju susreta hodočašća povjerenja na otoku Flores 700 km udaljenog od istoka Jave, gdje su se do sada svi susreti organizirali. Zbog udaljenosti i troškova puta, mladima s Floresa je teško sudjelovati. Tako se u travnju 200 mladih susrelo na posjedu uršulinskog samostana u gradu Ende. Većina njih studira na različitim školama i sveučilištima, i neki su mladi mogli sudjelovati samo navečer nakon posla. Mladi s Floresa poznati su po svojoj živosti i spontanosti, vrlo izravnom izražavanju svojih osjećaja i stavova. Prije no što je susret započeo, neki su se od animatora pitali kako će oni reagirati na vrlo kontemplativni stil molitve kakva se nalazi u Taizéu. Na kraju se sviju dojmila kvaliteta i ozbiljnost s kojim su mladi sudjelovali. Brojnima je od njih to bilo prvo iskustvo svijesti o unutarnjem životu. Razgovori u skupinama otkrili su pitanja, strahove i patnje s kojima su mnogi od njih bili suočeni. Njihove obitelji žive u zabačenim selima i oni dolaze u grad studirati, živjeti u internatima. Moraju se osamostaliti, ponekad s 14 ili 15 godina i neki od njih osjećaju se vrlo osamljeno. Naći posao nije lako, pa je briga za budućnost neprekidna. Ovdje kao i drugdje, iako možda ipak malo sporije, mediji mijenjaju njihov svijet. Članovi obitelji iz inozemstva donose nove igračke, DVD, mobitele i drugo… Sve to potiče snove koji se često ne mogu ostvariti. U isto vrijeme, neizmjeran je smisao predanja u službi drugima. Sjemeništa su puna i brojni mladi misionari u Africi, drugim azijskim zemljama i čak Europi dolaze s Floresa.