Afrika
Početak
Prisutnost braće u Brazilu započela je 1966. Prvo bratstvo je bilo u Recifeu, na sjevero - istoku Brazila, u biskupiji biskupa Heldera Camara, s kojim je brat Roger uspostavio blisko prijateljstvo tijekom Drugog Vatikanskog Koncila. Od 1972. braća su živjela u Vitoriji, 1,700 km južnije. 1978. vratili su se na sjevero-istok, u Alagoinhas, grad srednje veličine, koji je 110 km udaljen od Salvadora. Tamo braća žive u predgrađu siromašnog okruga. U tom dijelu Brazila, 80 posto stanovništva potječe iz Afrike. Siromaštvo je očito i svugdje vidljivo, ali ono što najviše zadivljuje posjetitelje je nešto sasvim drugo, to je dobrodošlica puna osmjeha onih koji tamo žive, osobito djece.
U siromašnom okrugu Bahie
Na dva hektara zemlje posuđene od biskupije, braća su isprva sagradila malu kapelicu od bambusa koja se koristila kada je tamo bilo samo nekoliko ljudi. Malo po malo, centar za prijem je započeo s radom. Sestre sv. Andrije, koje su utemeljene u Sao Paulu, preuzele su brigu. Javila se potreba za većom crkvom, kako za ljude koji su dolazili na susrete, tako i za one u susjedstvu.
U početku su braća organizirala udruženja koja su brinula za najpotrebnije stvari: pitku vodu, struju, javni prijevoz, a dječje jaslice, itd. U razdoblju od oko 15 godina, sagrađeno je radničko naselje od 160 kuća, uz pomoć mnogih, osobito Miserora, njemačke kršćanske organizacije. Ljudi su ih kupili uz malu mjesečnu isplatu.
Kandidati su birani prema stupnju potrebe, što samo govori da je njihovo materijalno siromaštvo praćeno i drugim oblicima neimaštine: razjedinjene obitelji, majke s malom djecom bez supruga ili primanja, nezaposlenost, neobrazovanost, alkoholizam, droga, nasilje… Međutim, 30 godina kasnije možemo vidjeti određeni napredak u životu nove generacije.
Ono što učiniste najmanjem…
Bilo je potrebno započeti improvizirano podučavanje, koje je postupno preraslo u osnivanje javne škole; te započeti s obukom za razna zanimanja. Na taj su način mladi upoznali različite poslove. Mnogi su se zaposlili, ili u Alagoinhasu, ili odlaskom u velike gradove na jugu. Jedna od radionica – tvornica namještaja - dobila je nezavisnost. Budući da se posao, ili bolje rečeno poslovni duh i prodaja nisu poboljšavali, druge tvornice otišle u stečaj.
S vremena na vrijeme, braća organiziraju susrete za ljude s posebnim potrebama. Među njima je mnogo onih koji su gluhi te zbog toga nikada nisu išli u školu. Neki su se počeli sastajati u prostorijama bratstva. Nakon dvije godine bili su sposobni uključiti u nastavni program škole. Od 2001. škola prima ljude s oštećenjima vida i slijepe, te čak i gluhonjeme. Uključujući djecu koja su narušenog zdravlja zbog ozbiljnih obiteljskih problema, konačan broj učenika s posebnim potrebama za nadolazeću školsku godinu veći je od 40 posto .
Organizacija je osnovana s ciljem preuzimanja brige za sav posao vezan uz ljudski i društveni napredak. Ova organizacija upravlja školama, sada javnim, u suradnji s vijećem. Zahvaljujući tome, svi učenici imaju satove glazbenog odgoja. Druga udruga brine za starački dom. Ovi NVO-i su nezavisni od bratstva, sa svojom vlastitom upravom i financijama, ali braća igraju određenu ulogu uključujući povezivanje s međunarodnim tijelima.
Svako poslijepodne u zajednicu dolaze djeca. Tamo pronalaze sigurno mjesto za igru, i nešto hrane. U isto vrijeme, a da toga nisu svjesni, uče kako zajedno živjeti u miru. Mladi volonteri pomažu u prihvaćanju djece. Tijekom školskih praznika i svake subote, starija djeca podučavaju one mlađe. Na taj način djeca iz najsiromašnijih obitelji dolaze u kontakt sa školom. U siječnju, tijekom praznika, bratstvo organizira kamp.
Duhovna obnova i susreti mladih
U centru za prijem, duhovna obnova i susreti odvijaju se tijekom cijele godine. U potrazi za Bogom, veliku potporu svakodnevno pružaju tri molitve s braćom. Na kraju tjedna, mladi i djeca sudjeluju u vjeronauku koji ci, koju predvode sestre sv. Andrije.
Braća su često pozvana voditi susrete na drugim mjestima. Od 1973. povremeno organiziraju velike susrete za mlade u različitim dijelovima Brazila. U samoj regiji, jedan od braće redovito posjećuje zajednicu sestara zbog duhovnih uputa, drugi u biskupiji vodi službu za mlade, a drugi vodi terapiju u gradskom sjemeništu Feira de Santana.
Braća za život zarađuju proizvodnjom vitraja, svijeća i ikona te pisanjem. Na parceli na kojoj žive proizvode voće i povrće.