Godišnja pisma
Ikona Djevice Marije u Taizéu
«Bogu ništa nije nemoguće»: shvaćajući da ju je Bog trebao kako bi došao na Zemlju, Marija je vjerovala u riječi anđela (Luka1,26-38).
Nije još živjela s Josipom kada joj je anđeo rekao da će imati dijete i da će ono biti Božji Krist. Ono što joj je objavljeno bilo je nemoguće u ljudskim okvirima. Imala bi dobar razlog da kaže ne. Pa ipak, rekla je da. A Božji način djelovanja, počevši od Abrahama koji je vjerovao ne znajući kamo ide, shvaćen je na nov i jedinstven način.
Evanđelje Mariju naziva «milosti puna». Od početka ju je Bog ljubio i pripremao za ono što je želio od nje. Nitko od njezinih bližnjih nije mogao pretpostaviti kakvo otajstvo je Marija iz Nazareta nosila u sebi. Nisu li najveća otajstva smještena u dubokoj tišini? Tijekom povijesti ponekad je samo nekolicina ljudi bila dovoljna kako bi promijenila tijek događaja. Marijino povjerenje i hrabrost bili su dovoljni da bi Bog mogao doći među ljude.
Bog je želio slobodni pristanak ove mlade djevojke. Ona je odgovorila: «Ja sam službenica Božja; neka mi bude po riječi tvojoj». Tada je njezina vjera grubo stavljena na test. Isusovo improvizirano rođenje, distanca koju je dijete od dvanaest godina zauzelo prema svojim roditeljima, odgovor kojim im je Isus iznenada omogućio da shvate kako sada postoje dublje veze od krvnih, sve to je nije dovelo do toga da prestane vjerovati.
U Kani je pozvala druge da uđu u isto to povjerenje: «Učinite što vam god kaže» (Ivan 2,1-12). Ponovo je rekla da kad je sve bilo neshvatljivo, čak i apsurdno. Kada je Isus umro na križu, bila je ondje. I tada je Isus povjerio svoju majku učeniku Ivanu (Ivan 19,25-27).
Taj da za čitav život ono je što Bog želi od svakoga od nas. Kao da nam je rekao: «Trebam te kako bi Evanđelje moglo doprijeti do svih ljudi. Ne boj se svojih ograničenja ili patnje. Nikada te neću ostaviti».
Ikona Marije, Majke Božje, koja nam nudi svoga sina, pokazuje nam da nas ona, kao prva koja je povjerovala Evanđelju, vodi k Isusa. Ikona koja je ovdje prikazana nalazi se u crkvi u Taizéu. 1962. ju je blagoslovio mitropolit Nikodim iz Ruske Pravoslavne Crkve koji nas je došao posjetiti.
Djevica Marija preteča je Crkve. U zajednici svetih za nju smo intimno vezani, kao za majku. Bezbrojni su vjernici pronašli utjehu i ohrabrenje okrećući se njoj, u pouzdanju da je živa s Bogom. Tako mnogi siromašni ljudi u njoj nalaze lijek za svoje rane, izlječenje srca.
Štovanje Marije dio je našeg slavljenja Boga. Kada razmatramo o tome kako se Bog utjelovio, klanjamo se Kristu i usto smo ispunjeni divljenjem prema Mariji.
Štovanje Marije poprimalo je različite oblike ovisno o vremenu i mjestu.* Počelo je s evanđelistom Lukom koji je Mariji pripisao ove riječi: «Sve će me generacije zvati blaženom» (Luka 1,48). Drevni himni pjevaju u slavu Mariji s velikom pjesničkom ljepotom: «Raduj se, u svojoj utrobi nosiš Onoga koji nosi sve. Raduj se, Zvijezdo koja objavljuješ izlazak Sunca. Raduj se; u svome tijelu primaš svoje dijete i svoga Boga. Raduj se, ti si prvi plod novoga Stvorenja» (Hymnos Akathistos Majci Božjoj).
Slavlje 15. kolovoza, koje dolazi s Istoka, vjerojatno iz Jeruzalema, slavi ispunjenje Marijina hodočašća. Ona je sada s Kristom. On je uzeo k sebi onu koju je Duh Sveti pripremio da mu podari zemaljski život. Vjera Djevice Marije dobila je ispunjenje.
Kršćani Istoka ne govore o «uznesenju», nego o «usnuću» Djevice. Njihov je način poštovanja ovoga otajstva, na neki način, zastati na pragu. Ako Katolička Crkva eksplicitnije kaže da je Marija «uznesena do slave nebeske dušom i tijelom» (Vatikan II, Lumen Gentium 59), to čini kako bi potvrdila da je cijelim svojim bićem, sa svime što je sačinjavalo njezin život, Djevica Marija primljena u Bogu.
Marija će uvijek biti primjer vjere. Danas, kada se definitivno da u braku ili celibatu lako dovodi u pitanje, osobito je važno da ga oni koji su ga izgovorili održavaju na životu i hrane, nadahnuti Marijom.
Razmatranje Marijinog «da», puta koji je prošla dok je Bog nije primio, potvrđuje kako «Bogu ništa nije nemoguće» i to nas može voditi da preuzmemo rizik ulaganja svega u vjeru u Krista.
*Više ekumenskih dokumenata, uključujući jedan od Skupina Dombes (Marija u Božjem planu spasenja i zajedništvu svetih, 1997.), otvara svim krštenima put do prepoznavanja mjesta Djevice Marije u planu spasenja, prihvaćajući kako postoje različiti oblici štovanja. Kako bi nas majka Gospodinova, lik Crkve, mogla razdvajati? Ne, ona nas ujedinjuje!