Godišnja pisma
Ikona prijateljstva
Blagdan Svih Svetih podsjeća nas da smo okruženi, pa čak i podržani, od mnoštva Kristovih svjedoka: onih koji su otišli prije nas, od apostola i Djevice Marije do onih današnjih. Možemo se osloniti na vjeru onih koji su nam prethodili. I zauzvrat smo pozvani prenositi blago vjere u Boga naraštaju koji će nas slijediti.
U Vjerovanju kažemo: «Vjerujem u općinstvo svetih.» Mi smo u tom zajedništvu i u tom smislu je dan Svih Svetih blagdan svih nas.
Zajedništvu svetih ne okuplja prvenstveno one koji su uložili velike napore kako bi vodili moralan život bez zamjerke. Ono ujedinjuje «svete žene i muškarce svih vremena koji su živjeli u prijateljstvu s Bogom.» Svetost znači ostati blizu izvora ovoga prijateljstva. Isus je rekao svakome od nas: «Više vas ne zovem slugama; zovem vas prijateljima»" (Ivan 15,15).
Krist je došao ne samo kako bi nas učio, nego i kako bi nam rekao: Bog ti je blizu, i tako je uvijek. Čak i ako imamo vrlo malu vjeru, Bog nam nastavlja davati svoje prijateljstvo i tragati za našim.
Jedna ikona iz šestog stoljeća to pokazuje. U Taizéu je zovemo «ikona prijateljstva». Ona dolazi iz Egipta. Već sam je vidio u sobi brata Rogera tijekom svojih prvih posjeta Taizéu kad sam bio mlad. Kasnije ju je brat Roger postavio u Crkvu Pomirenja, gdje se još uvijek nalazi. Na njoj vidimo Krista kako je prebaci ruku oko ramena svog prijatelja kako bi išao s njim. Ovom gestom on na sebe preuzima terete, sve terete koji tište njegovog prijatelja. Ime te osobe je Menas, no on također predstavlja svakoga od nas.
Gledanje u ikonu prijateljstva već je molitva koja nas sjedinjuje s Bogom. Ova ikona pokazuje što je u srcu Evanđelja: čak i ako je Krist nevidljiv našim očima, možemo se svejedno povjeriti njegovoj prisutnosti kao Uskrslog Gospodina. Od svog uskrsnuća, po Duhu Svetom, on dolazi ponizno i stoji uz nas. Ne nameće se, ali prati svakog čovjeka.
Bog svakoga bezuvjetno ljubi. Danas, kako bismo kršćanstvo učinili pristupačnim najvećem broju ljudi, od vitalne je važnosti prenijeti ono što je u središtu Evanđelja: Božja se veličina otkriva kao ljubav, kao beskonačna mogućnost približavanja čovječanstvu.
I mi možemo među sobom živjeti to prijateljstvo koje nam Bog nudi. Krist nas okuplja u jedno zajedništvo, zajedništvo Crkve. Stoga, prevladajmo podjele koje stalno iskrivljuju sliku Crkve! Kada bismo mogli učiniti sve što je u našoj moći kako bismo učinili očiglednijim da je ona mjesto prijateljstva za sve! Nije li Dan Svih Svetih slavlje toga prijateljstva?
Skupimo hrabrosti i sprijateljimo se, osobito sa siromašnima. Pozornost prema najzapostavljenijima od velike je vrijednosti u našem društvu, gdje su toliki ljudi izolirani i neshvaćeni.
Posljednjih smo godina, tijekom međunarodnih Taizé susreta, mladima davali preslike Ikone prijateljstva. S tom ikonom oni idu na mala Hodočašća povjerenja prema drugim ljudima, od jednog do drugog grada, od jedne do druge župe, na mjesta patnje, neku bolnicu ili dom za napuštenu djecu.
Tako u onima najranjivijima otkrivaju odraz prisutnosti, kao što im u Evanđelju kaže: kada posjetite najmanjeg od moje braće i sestara, ja sam taj s kim ste se sastali (vidi: Matej 25,31-46).
Brat Roger nas je podsjećao kako se svaki dan moramo odlučiti između osrednjosti i svetosti. Svakoga trenutka možemo odgovoriti na Božji poziv: «Budite sveti!» (Levitski zakonik 19,2). Izabrati svetost ne znači nužno «činiti više». Korak naprijed na koji smo pozvani jest više ljubiti. A budući da ljubav, kako bi se izrazila, treba čitavo naše biće, na nama je da pronađemo načine, ne čekajući ni trenutka, kako posvetiti više pozornosti svome bližnjemu.
Toliko je skrivene svetosti, življene u tišini, a ljudi nisu toga svjesni! Iako to ne znaju, već su zauzeli svoje mjesto u ovom velikom oblaku svjedoka koji su, još od Abrahama i Marije, vjerovali da «Bogu ništa nije nemoguće» (Luka 1,37).