Tumačenje biblijskih tekstova

Ova su biblijska razmatranja zamišljena kao način traženja Boga u molitvi i tišini usred našeg svakodnevnog života. Tijekom dana odvojite nešto vremena kako biste pročitali odlomak iz Biblije s kratkim komentarom i razmislili o postavljenim pitanjima. Nakon toga, skupine od 3 do 10 ljudi mogu se sastati i razgovarati o onome što su otkrili, te možda zajedno moliti.

JPEG - 31.8 ko

2018

Srpanj

Matej 14,13-21: Slavlje usprkos smrti


Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. (Matej 14,13-21)

Isus je upravo saznao za ubojstvo svojeg rođaka Ivana Krstitelja. To ga je moralo duboko pogoditi te se povlači u samoću. Ipak, on dopušta da ga u njegovoj tuzi dotakne patnja ljudi koji traže da ih ozdravi. Nudi im iscjeljenje i tako daje prednost životu pred tugom.

Ovaj prelazak iz smrti u život događa se na sasvim posebnom mjestu: u pustinjskom okruženju oni pronalaze travnato mjesto gdje mogu sjesti i pojesti kruh i ribu koju dobili besplatno i u izobilju. To nije veliki obrok, nego skroman znak, ali njime je nahranjeno 10 do 15.000 ljudi što ga čini vrlo je impresivnim zbog čega se taj trenutak spominje čak dva puta u nekim evanđeljima.

Usred žalosti, bolesti, slabosti, čak i prijetnji smrću, Isus se na trenutak zaustavlja. On ostaje uz mnoštvo kao da bi im omogućio drugačije iskustvo koje dolazi s drugog svijeta, gdje više ne postoji vrijeme i gdje oblak smrt ne zamračuje obzor.

Ovo izgleda kao utopija, mjesto izvan vremena, kao pogled u Kraljevstvo nebesko. Ipak, priča je vrlo realistična. Na ovoj Zemlji, s ovom materijom, Bog dopušta da se pravila stvaranja na trenutak zaobiđu. To je ta sloboda, koju Bog namjerno daje, koju zovemo čudo.

Kada govorimo o čudima, govorimo i o poučavanju. Kakvu nam je to poruku Isus želio prenijeti u ovom mračnom trenutku svog života? Čini da je to poruka ohrabrenja. Isus nas potiče da se pouzdamo u Božju velikodušnost, koja je jača čak i od smrti i razaranja. Ovo ozdravljenje i ovo slavlje u pustinji slika su samoga čina molitve: povjeriti Bogu sve što imamo i sve čega nemamo dovoljno – naše snage, plod naših napora, a također i naše borbe.

Bog nas prihvaća takve kakvi smo: naše bolesti i slabosti, naš kruhove i našu ribu. On prihvaća naše snage i naše slabosti. I iz tog malog, Bog stvara više, dijeli ga svima. Naši talenti okupljeni u Duhu Svetom nisu samo dodani jedni drugima, nego višestruko umnoženi. Zato je, bez sumnje, brat Roger cijeli svoj život inzistirao da je važno »početi od onog malog što imamo.« Naša je odgovornost započeti. Bog će svojom milošću i ustrajnošću učiniti ostalo. Ne bismo se trebali bojati da nemamo dovoljno za početak. To je pravo ohrabrenje.

U ovoj verziji umnožavanja kruhova prema Svetom Mateju, Isus mnoštvu daje samo kruh, bez ribe, što znači da on zadržava dio onoga što mu dajemo. Što može značiti ovaj detalj? Riba, kao mrtva životinja, predstavlja ono što je uništeno u nama, ono što nam više ne daje život. Ovako tumačen, Isusov čin postaje vrlo jasan. Bog filtrira ono što mu dajemo. On nam daje (natrag) ono što će donijeti plod kako bismo ga mogli dijeliti i uživati s drugima. Međutim, ono što nas boli ili posramljuje, on zadržava za sebe.

Ovo čudo stavlja pred nas dva osnovna pitanja: što sam ja to primio od Boga, a trebao bih podijeliti s drugima? Od onoga što sam dao Bogu, što bih volio da on zadrži za sebe, od čega bih volio da me Bog oslobodi?

- Jesam li od Boga primio nešto posebno? Ako da, što mogu učiniti kako ne bih zadržao taj dar samo za sebe, nego kako bi on koristio što većem broju ljudi?

- Od onoga što sam dao Bogu, što bih volio da on zadrži za sebe? Od čega bih volio da me Bog oslobodi?

- Kakvo društvo koje prikazuje ovo umnožavanje kruha? Postoji li i »politička« poruka u Isusovom djelovanju?



Druga biblijska razmatranja:

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article171.html - 20 July 2018
Copyright © 2018 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France