Bangladeš

Klaun na glavnom željezničkom kolodvoru u Dhaki u Bangladešu

Evo nekoliko utisaka Fione, mlade Engleskinje, kako je provela predivno popodne u društvu djece s kolodvora u Dhaki, Bangladešu, zajedno s bratom Guillaumeom iz zajednice Taizéa.

Postaja Komlaphur… mjesto gdje se zaustavlja većina vlakova u Bangladešu, jest tranzitno čvorište, mjesto rada, a mnogima i dom. Prvi dojam je potpuni kaos, ali ako odlučite zastati i malo bolje promotriti što se ovdje događa, malo po malo ćete vidjeti kako tu mnogi ljudi kuhaju, čuvaju i doje djecu, uživaju u šalicama čaja, a čak će vam i ponuditi svoj teško zarađeni kruh… Upravo mi je ponuđeni kruh jednog dječaka s ovog kolodvora, koji Komlaphur naziva svojim „domom“, ukrao srce, pa sam otada stalno pokušavala shvatiti što mi se zapravo događa.

Ako vam netko ponudi dio svoga obroka, a vi prihvatite poziv, sve prepreke među vama počinju se topiti. Lakše je, sigurnije i važnije biti prisutan, ovdje i sada. Stanovnici kolodvora, mladi, stari, siročad, prostitutke i invalidi, svi oni otkrivaju silnu hrabrost koja gradi našu vjeru i slama sve naše strahove.

Ne iskazuje se uvijek poštovanje uličnoj djeci koja žive oko glavnog kolodvora u Dhaki. Pa ipak, inicijativa Zajednice iz Taizéa, organiziranje tjednih susreta s djecom s kolodvora pokazuje baš to poštovanje, razumijevanje i ljubav prema stanovnicima ovog kolodvora. Na jedan od takvih susreta pozvali smo Yanna. Yann je francuski klaun koji obično živi u Meksiku. Yann je te srijede svim sudionicima susreta te onima koji su našli na peronu br. 8, iskazao poštovanje. Animirao je mnogu djecu da sudjeluju u njegovoj točki, pa je sve nas ostale dobro nasmijao kako bismo zaboravili na sve svoje brige! Kada je došla policija da prekine naše okupljanje, Yann se uspio solidarizirati s publikom i na duhovit način nagovoriti policiju neka mu dozvoli da show potraje još daljnjih 10 minuta. To je zajednici na kolodvoru dalo osjećaj vrijednosti, pa je njihov tjedni klub pod imenom »Svi smo mi kraljevi i kraljice« mirno nastavio s radom, čak i protivno željama vlasti, koje rijetko iskazuju poštovanje djeci i njihovim aktivnostima. Bilo je to 45 minuta zabave!

Ovaj mali događaj podsjetio me je na riječi jedne pjesme iz Taizéa, koju smo pjevali u sjećanje na brata Franka iz Taizéa; brat Frank je nedavno preminuo, nakon što je 40 godina živio posve blizu siromasima u Bangladešu. Pjesma ide ovako: »Ubi caritas et amor, Deus ibi est – Gdje je ljubav i prijateljstvo, ondje je i Bog«. Možda će te riječi jednoga dana biti napisane na ulazu u ovaj kolodvor. U međuvremenu, nazočnost drugoga brata iz Taizéa, brata Guillaumea, koji je godinama radio zajedno s djecom s kolodvora, zajedno s Polashom i malom ekipom volontera u Bangladešu, daje nam sigurno mjesto za susret. Tamo, usred kaosa i patnje imamo povlasticu susreta s Gospodinom; susrećemo ga u hrabrom narodu, koji Komlaphur naziva svojim domom.

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article19098.html - 14 October 2019
Copyright © 2019 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France