Ukrajina, travanj 2015.

Hodočašće u uskrsno vrijeme, između patnje i nade

U travnju 2015., održana je nova etapa Hodočašća povjerenja u Ukrajini. Nakon uskrsnog slavlja u Moskvi i dva dana u Minsku (Bjelorusija), brat Alois i četvorica braće zajednice iz Taizéa, uputili su se u Kijev zajedno s mladima iz raznih gradova Ukrajine i iz cijele Europe. Ovi posjeti obilježeni su patnjom povezanom s ratom na istoku zemlje, ali i s nadom vezanom za uskrsne blagdane. Vraćamo se, korak po korak, događanjima u tih šest dana sa svjedočenjima mladih sudionika susreta.
JPEG - 17.5 ko

Pripreme za hodočašće, nadilaženje podijeljenosti

Prije nekoliko mjeseci, okupila se ekipa mladih volontera , kako bi omogućila ovo jedinstveno hodočašće u Ukrajini:

Marina iz Ukrajine

Priprema za hodočašće povjerenja u Kijevu trajala je dva mjeseca; oko 50 volontera radilo je zajedno u različitim skupinama: prijem, prijevoz, obroci, smještaj, radionice, molitva. Kršćani različitih vjeroispovijesti radili su zajedno, bez granica. Ponekad su npr. grkokatolici značajno pomagali u organiziranju susreta u pravoslavnoj crkvi, i brinuli su o susretu kao da ga održavaju u svojoj župi. Za mene je to bio veliki vidljivi znak jedinstva svih sudionika u ime Krista.

srijeda, 15. travnja: dolazak u Kijev i prijem u obiteljima

Vittorio i Daniele iz Italije

Kada smo stigli u Kijev, u ponedjeljak poslijepodne, Elena, mama u našoj obitelji domaćina, odvela nas je k svojoj kući i predstavila ostalim članovima obitelji: Aleksandru, Luciji, baki i djedu, i Lizi, njenoj nećakinji, koja je zbog rata morala doseliti iz Luhanska u Kijev.
 
Odmah smo se osjećali kao kod kuće.
Nakon putovanja nismo imali dovoljno energije za sate i sate razgovora s njima. Hranili su nas, fizički – domaćom hranom – juhom »boršč« i varivom »Vareniki«, ali i duhovno.
 
»Sudjelovali smo u revoluciji dostojanstva na Maidanu. Svaki put kada je jedan od nas izašao, drugi bi ostao kod kuće s Lucijom, našom četverogodišnjom bebom. Željeli smo biti sigurni da će se uvijek netko brinuti o njoj.« Boravak s njima pomogao nam je da shvatimo kako hrabrost nije moguća bez vjere u molitve drugih ljudi.

Monique iz Nizozemske

Gostoljubivost Ukrajinaca je zadivljujuća. U samostanu s izbjeglicama ili u našoj domaćinskoj obitelji, svi su nas primili veoma toplo, radosno, s puno hrane i pića. Zajedno s majkom naše domaćinske obitelji, pripremili smo tradicionalni obrok za zadnju večer. Bio je to trenutak pun topline i bratstva.

četvrtak, 16. travnja: dva pravoslavna samostana i Trg Maidan u Kijevu

Ujutro su se svi sudionici susreta našli na izlazu iz stanice metroa Arsenalna, najdubljoj u gradu:

Marie iz Francuske

U petak ujutro, bilo je veoma sunčano i uputili smo se prema pećinama Lavre. Dočekali su nas i vodili bogoslovi, pa smo posjetili neke dijelove ovog ogromnog samostana. Zlatne kupole, smaragdni krovovi i bijeli zidovi ukrašeni slikama jasno su se isticali u odnosu na modro nebo.
 
Posjetili smo najbliže spilje u kojima su se sačuvali ostaci svetaca. Lavra je mjesto koje sadrži najviše relikvija na svijetu: od čak 120 svetaca! Posjet je završio trenucima sabranosti pred relikvijom glave svetog Klementa, prvog rimskog biskupa nakon sv. Petra. Lijep posjet nadahnut entuzijazmom našeg vodiča koji nam je ispričao razne anegdote.

Zatim, pravi ukrajinski obrok priređen u jednom restoranu, u kojemu se inače rado okupljaju studenti. Nakon toga je predložen susret na Sveučilištu Mohyla, s filozofima Konstantinom Sigov (iz Kijeva) i Aleksandrom Filonenko (iz Harkova). Njihove uvodne riječi i razmjene utisaka s mladima omogućile su predstavljanje nekih aspekata trenutačne situacije u zemlji. Zatim je došlo vrijeme da krenemo na jedno od značajnijih mjesta u novijoj povijesti zemlje, u mjesto Maidan.

Katja i Lena iz Njemačke

Posjetili smo mjesto Maidan i razgovarali smo s ljudima za koje je to mjesto prošle godine bilo mjesto solidarnosti, nade, zajedništva i molitve. Pješačili smo na brdo gdje su snajperisti pobili stotinjak ljudi razne dobi, u trenutku kada je situacija izmaknula kontroli. Uz ekumensku kapelicu, imali smo vrlo dirljivu molitvu, s grkokatoličkim biskupom, u spomen na ovih »stotinjak nebesnika«, a svi oni koji su to željeli mogli su zapaliti svijeću ispred jednog od portreta. Sama molitva protekla je veoma dirljivo, ali posebice zato jer su i ljudi na ulici zastali na trenutak i pridružili se našoj molitvi.

Fokke iz Nizozemske

Doživio sam utjecaj ukrajinskog sukoba baš u svom društvu, kada je u Istočnoj Ukrajini oboren zrakoplov MH17, a pri tom je poginulo 193 nizozemskih građana. Gledajući žrtve na mjestu Maidan, uključio sam u svoju molitvu sve one koji su trpjeli zbog ovog sukoba.
JPEG - 25.1 ko

Renata iz Rusije

Sudjelovali smo na susretu mladih koji se svakoga tjedna održavao u samostanu, zajedno s nekoliko monaha. Stil susreta bio je »pitanja-odgovori«. Rasprava je bila veoma opuštena i živahna. Redovnici su se šalili i mnogo su se smijali, pa nisam osjećala nikakav jaz između nas i njih. Mislim da je vrlo važno da svećenici i redovnici neformalno razgovaraju s ljudima, jer se tako stvara ozračje prijateljstva. Iako mi je netko rekao da rasprava nije bila dovoljno ozbiljna, mislim da moraju postojati različiti stilovi susreta; činilo mi se da su redovnici bili vrlo dobri i veoma sposobni šaleći se na ozbiljne teme.

Petak, 17. travnja: izlet na selo i večernja molitva

Sudionici hodočašća napustili su Kijev autobusom da bi se uputili prema selu Lishnya, udaljenom svega tridesetak kilometara. Otac Filaret, koji je nekoliko puta bio u Taizéu, predvodio je liturgiju.

Matthijs iz Nizozemske
Nakon kratke noći, već je bilo vrijeme za kretanje prema selu Lishnya. Za mene je to bilo drugo iskustvo pravoslavne liturgije i jedno od najboljih iskustava ovog susreta.
 
Zahvaljujući prevođenju molitava, imao sam osjećaj da u cijelosti sudjelujem na bogoslužju. Činjenica da se bogoslužje održava u normalnoj crkvi, a ne u velikoj katedrali, učinila ga je još posebnijim. Konačno i zato, jer većina nas nije mogla primiti pričest, pa su nam svima podijelili blagoslovljen kruh, i tako nam omogućili da se osjećamo istinski ujedinjeni u Kristu.
JPEG - 24.5 ko

Nakon liturgije, bake u župi pripremile su veliki obrok, zatim je stigao pravoslavni biskup Hilary i započeo procesiju prema jednom izvoru u šumi, nekoliko kilometara od crkve. Tu dolje, na blagdan Marije Majke Božje, izvora života, svatko je bio blagoslovljen, tu, pored šumskog vrela. Zatim je pripremljena nova gozba, pod drvećem, na čistini. Kakva je to bila dobrodošlica!

Na povratku je uslijedila večernja molitva, pa molitva oko križa, a zatim je na dnevnom redu bio program u velikoj grkokatoličkoj katedrali Uskrsnuća. Programu je nazočio glavni nadbiskup ukrajinske grkokatoličke ukrajinske crkve, Sviatoslav Shevchuk koji se obratio braći i mladima.


subota, 18. travnja: još neke posjete različitim mjestima

Ujutro je uslijedio posjet katedrali svete Sofije, povijesnom mjestu za kijevsku crkvu, koja je postala muzej u doba kada je Ukrajina bila dio Sovjetskog saveza. Rano poslijepodne formirale su se skupine mladih radi posjećivanja različitih osoba:
- obitelji izbjeglica s Krima i iz Donbasa
- vojnika ranjenih na istočnoj bojišnici
- sestara Majke Tereze koje primaju beskućnike
- pravoslavne sjemeništarce bogoslove u pećinama Lavre
- luteranske zajednice u Kijevu
- starog grkokatoličkog nadbiskupa, kardinala Husara

JPEG - 21.6 ko
Laurence iz Francuske
Susreli smo se s obiteljima izbjeglica s istoka Ukrajine i s Krima. Usprkos svemu što su doživjeli i s ono malo nade da će se vratiti u svoj dom, bio sam zapanjen njihovim silno velikim povjerenjem u Boga, te ljubavlju i praštanjem kojim zrače.
Elena iz Litvanije
Trenutačno se u vojnoj bolnici u Kijevu liječi tristotinjak ranjenika različitog zdravstvenog stanja; neki su pri svijesti, a neki nisu. Veoma mi je teško shvatiti kako su neki od njih i dalje mogli zadržati osmijeh i svjetlo u srcu. Jedan od vojnika koje smo sreli, ima 21 godinu, došao je s bojišnice s amputiranom nogom. Proslavit ću svoj 21. rođendan za dva tjedna: kako sam malo toga doživjela do sada, u usporedbi s njim! Ovaj posjet ostat će mi u dubokom sjećanju, to je poziv na život otvorenog srca, odnosno temelj svih međuljudskih odnosa.
Simon iz Švedske
Živim u zemlji koja već 200 godina nije vodila rat. Posjet vojnoj bolnici i ranjenicima, veoma me je dirnuo. Odmah nakon što smo stigli, vidjevši slike i pisma koja su djeca i mladi iz Ukrajine poslali vojnicima u znak podrške, navrle su mi suze na oči. Pitao sam jednog časnika što mi, mladi, možemo učiniti za njih kada se vratimo kući - u smislu podrške, a on mi je odgovorio: »Ovdje ste. To je dovoljno.«

Kasno popodne, u pravoslavnoj katedrali Preobraženja svi su hodočasnici mogli slušati kako mali dječji zbor pjeva tradicionalne ukrajinske pjesme, a zatim su prisustvovali molitvi Večernje. Svećenici su veoma srdačno primili sudionike susreta.

Nakon zadnjeg obroka u obitelji domaćina, došlo je vrijeme da se uputimo prema glavnom željezničkom kolodvoru : jedan vagon vlaka na relaciji Kijev-Lvov bio je rezerviran za prijevoz sudionika susreta do najvećeg grada u Galiciji, na zapadu zemlje.


nedjelja, 19. travnja: jedan dan u Lavovu

Nakon jedne noći u vlaku, skraćene raspravom koja se nastavila do kasno u noć, sudionike je rano ujutro u prostorijama željezničke postaje dočekao i pozdravio velik tim mladih i obitelji toga grada. Nakon doručka u obitelji, sudionici su se podijelili u različite župe i sudjelovali su na nedjeljnoj euharistiji.

Prijem je ponovno bio veoma srdačan. Često su trenuci ljubaznosti ili zajednički obroci omogućili cijeloj župi susret i upoznavanje s mladima, jer svi su se silno željeli upoznati.

Ova postaja hodočašća u Lavovu omogućila je nekim mladima da otkriju grkokatoličku Crkvu:

Dainius iz Litvanije
Prvi puta sam sudjelovao na grkokatoličkoj liturgiji i otkrio sam taj dio Crkve koji nisam poznavao. Činilo mi se da je vjera u Lavovu veoma živa. Gostoljubivost mještana bila je nevjerojatna. Nigdje drugdje u Europi nisam susreo toliku srdačnost.
JPEG - 31.1 ko

Svi su se učesnici okupili u jednoj od najvećih crkava u Lavovu, na popodnevnoj završnoj molitvi. Mnogi kršćani, mještani, pridružili su im se, pa je tako ovo veliko okupljanje završilo na ulici.

Zatim su brojni mladi grada i okolice pozvali hodočasnike na sudjelovanje u tradicionalnoj folklornoj svečanosti: »zajednički slaviti radost Uskrsnuća«, sretni što su mogli podijeliti plesove i radosne pjesme na kraju ovog hodočašća.


JPEG - 24.4 ko

Fotografije: Hélène (Francuska), Bence (Mađarska), Daniele (Italija) i Yuriy (Ukrajina).

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article19138.html - 16 December 2019
Copyright © 2019 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France