Brazil, listopad 2015.

Hodočašće povjerenja u gradu Salvador u brazilskoj državi Bahia

U Brazilu to nazivaju »jornada da confiança« – Hodočašće povjerenja – održano je od 9. do 12. listopada u Salvadoru, u župi naše Gospe od Conceição da Lapinha. Gotovo 500-tinjak mladih iz raznih gradova Bahie sudjelovalo je na njemu, neki su došli iz udaljenijih mjesta, a dvoje mladih čak iz Bolivije.

Pustolovina je započela krajem svibnja kada su mladi iz župe La Lapinha došli u Alagoinhas – grad udaljen oko 120 km od Salvadora, u kojemu već 40 godina žive nekoliko braća iz Taizéa. Naime, čuli su za susrete koje su braća iz Taizéa prije nekoliko godina organizirala u različitim gradovima zemlje, pa su predložili da se ponovno organizira susret koji bi bio otvoren svima koji žele doći u njihovu župu.

Zadnjih mjeseci su u bratstvu boravila samo dvojica braće iz Taizéa koja su pratila pripreme za susret, i jedva su si mogli priuštiti da dva puta posjete mlade iz tima za pripremu susreta; mladi su pak došli dva puta u Alagoinhas i razgovarali s njima o napredovanju priprema i crpili od njih hrabrost da nastave s njima. Za siromašne mlade, u jednoj popularnoj župi bilo je mnogo izazova s kojima su se morali suočiti. S vremena na vrijeme bi, suočeni s financijskim poteškoćama, htjeli dići ruke od svega; osim toga, nisu se uvijek slagali oko svega, to je stvarnost. Ali sve to su prebrodili, i nakon četiri mjeseca pripreme, njihovo putovanje povjerenja, upornosti i vjere pojavilo se nakon susreta u vidu iznimno snažnog iskustva.

Karine, 19 godina, živi u istoj gradskoj četvrti gdje žive i braća iz Taizéa u Alagoinhasu i dobro poznaje zajednicu braće. Podrijetlom je evangeličke vjeroispovijesti; tijekom ta 4 mjeseca posjećivala je druge gradove u Bahiji pozivajući mlade na jornada i organizirala je putovanje za mlade iz biskupije Alagoinhasa. Ona pripovijeda:

Tijekom ova 4 dana, živjeli smo neočekivano, sve je bilo spremno za nas. Neke stvari nisu bile onakve kao što sam očekivala, ali sam osjećala silnu radost vidjevši da su mladi angažirani na pripremama veoma sretni.
Biti prihvaćen s mnogo ljubavi i dobrostivosti jest nešto nezaboravno i doista je zahvalno to podijeliti, zabaviti se, ostati u šutnji, komunicirati s ljudima koje nikada nismo vidjeli u životu, i koji su otada bili i dio moje životne priče.
Još ne znam točno što me je doista dotaknulo, međutim mogu reći da me je ovaj susret veoma promijenio. Nadam se da ću moći živjeti od toga. Sada mogu reći što je to "Hodočašće povjerenja". A hodočašće ne prestaje danas, ta četiri dana bila su naime samo početak velikog hodočašća koje je još uvijek pred nama.

Jedan od braće napisao je nakon susreta:

Stigao sam u Salvador 4 dana prije susreta; bila je to prilika da malo upoznam župu koja će nas primiti te mlade koji su pripremali hodočašće; radi se o veoma popularnoj župi, smještenoj u starom dijelu grada Salvadora, baš iznad luke. Župa je veoma živa, obuhvaća sve naraštaje vjernika i gotovo svake večeri skupine vjernika sastaju se u crkvi. Bili smo smješteni u župnoj zgradi, a deseci mladih iz središnjice pripremnog tima došli su živjeti k nama tijekom ovih 8 dana.

Ono što me se osobito dojmilo je kako su mlade diskretno, ali vjerno, pratili odrasli. Nisu se nikada nametali, nego su bili u službi mladih, nisu im govorili kako bi to trebali učiniti, nego kada bi mladima ustrebala pomoć, bili su tu. Odrasli su se bavili upravljanjem i kako je sve uvijek bilo svježe skuhano, ponekad su radili od 6 sati ujutro do ponoći! Drugi vjerni prijatelji također su diskretno doveli neophodnu pomoć za ostvarenje ovoga susreta.

Za vrijeme susreta, svi su mladi bili smješteni u jednom školskom centru; ovo me je otkriće doista iznenadilo znajući kako su obitelji uistinu željele pružiti dobrodošlicu, ali shvatio sam da je to zbog situacije nesigurnosti i nasilja u mnogim okruzima Salvadora, pa praktički nije moguće planirati siguran povratak mladih tim obiteljima u večernjim satima.

Za petstotinjak mladih koji su stigli iz cijele Bahie, bila je prava pustolovina organizirati putovanje. Nije to samo pitanje kako proći što jeftinije: nemate na čemu štedjeti kada nemate ništa; treba uspjeti zaraditi novac. U Alagoinhasu su tijekom mnogih tjedana mladi pripremali voćne salate i prodavali na kraju mise na izlazu iz crkve, da bi mogli platiti svoj boravak na susretu.

Bdijenje u subotu navečer započelo je u crkvi Presvetoga Trojstva, blizu župe, pored luke. U toj ogromnoj napuštenoj i oronuloj baroknoj crkvi, jedan mladi Francuz – Eric, koji već više godina dijeli život s beskućnicima u Salvadoru, dobio je od biskupije, prije 15 godina, mjesto u kojemu može primati ljude sa ceste. Danas, okružen nekim ljudima koji su čuli ovaj poziv da podijele svoj život i pomogne im na tom putu, zajednica Presvetoga Trojstva okuplja muškarce i žene koji su proveli noć na ulici, sa svim onim što ima posljedice za njihov vlastiti život. Nastoje primati i drugu braću i sestre koji još nisu otkrili Isusov evanđeoski poziv »Ustani i hodaj! « ili su to pokušali učiniti, ali su ponovno doživjeli recidiv s drogama ili alkoholom. Većina među njima smjestila se u tri broda crkve te spava na velikim kartonima koje ujutro slože i stave uza zidove trobrodne crkve... Idu na molitvu tri puta dnevno, silno nadahnuti molitvom u stilu Taizéa.

Stići do ovog mjesta bila je prava pustolovina za mlade; trebalo je sići niz strme padine, uz kanalizaciju koja se izlijeva, prijeći riblju tržnicu veoma jakih mirisa, proći ispod mosta gdje se beskućnici počinju namještati, da se tamo skrase i provedu noć, da bi se zatim stiglo u crkvu. Oči mladih bile su pomalo zastrašene zbog svega onoga kuda su prolazili, da bi zatim ušli u ovu vrlo neobičnu crkvu, jer tu svi spavaju. U trenutku paljenja svijeća za proslavu uskrsnuća, najstariji iz ulice su donijeli svjetlo, da bi zatim s tim su svjetlom mladi odlazili u procesiji i nastavili bdijenje u župi. Ovo bdjenje uvelike je obilježilo mnoge mlade koji se često nalaze u vrlo teškim situacijama.

U nedjelju ujutro pomoćni je biskup došao slaviti euharistiju za okupljene mlade, a jedna velika skupina mladih bila je baš iz njegove biskupije. Na kraju je zaželio mnogim župama Salvadora da dožive iskustvo takvog susreta. Bio je zahvalan što su ljudi imali povjerenja u mlade i omogućili im živjeti ovaj snažan doživljaj vjere i povjerenja.

Nešto žurno treba učiniti; u Brazilu postoji stvarna kriza smisla života i orijentacije, posebno za mlade ljude, a ova je kriza, u zadnje dvije godine još pojačana ekonomskom i političkom stagnacijom u zemlji. Ova zemlja, koja je godinama prolazila kroz izuzetno tešku situaciju, i koja se kasnije našla među velikim zemljama u razvoju, sada je izgleda iznova ušla u velike poteškoće, mahom zbog političkog vodstva kojemu su vjerovali i koje se razotkrilo kao iskvareno. To stvara snažan osjećaj beznađa među mladima, a vjerojatno je i jedan od uzroka povećanog nasilja u Brazilu.


Emil koji je četiri mjeseca pripremao hodočašće, napisao je nekoliko dana kasnije:

»Kakve li radosti što smo mogli primiti pristigle mlade i što smo im pomogli omogućiti da ih dotakne Božja ljubav i da dožive duboko iskustvo molitve!«

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article19772.html - 21 October 2019
Copyright © 2019 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France