Worte von Frère Alois

Zajedništvo počinje slušanjem drugoga

Ponedjeljak, 25. srpnja 2016.

Započeo je prekrasan tjedan susreta, ali ja sutra moram otići na Susret mladih sa Svetim Ocem Franjom u Krakow, u Poljskoj. Zajedno s još nekoliko braće, predvodit ćemo dnevne molitve u crkvi u centru grada. Zato vas večer prije svog odlaska želim pozdraviti.

Posebno pozdravljam mlade Španjolce zbog današnje svetkovine sv. Jakova koja je u njihovoj zemlji jako važna. Mnogi odlaze na hodočašće Svetog Jakova iz Compostele.


Ovdje u Taizéu, srce našega života je zajednička molitva. Zajednička molitva je ono što nas, braću, ujedinjuje. Mi smo međusobno vrlo različiti. No, živimo vjerujući da Krist od nas čini obitelj.

Naša zajednica, prije svega, želi biti jedan mali znak zajedništva. Našim životom pokušavamo izraziti da je Krist došao kako bi dokinuo podjele među ljudima i povezao nas s Bogom.

Nakon Isusove smrti na križu i njegova uskrsnuća nas više ništa ne može odvojiti od Božje ljubavi. Njegova ljubav je bezuvjetna za sve i svakoga od nas. To vrelo bezuvjetne ljubavi mi unosimo u svaku našu molitvu. Iako je siromašna da je ponekad samo zamuckivanje ili uzdah, možemo biti sigurni da nas Bog čuje. Svaka molitva otvara vrata njegovoj ljubavi.

Ovdje u Taizéu, srce našega života je zajednička molitva. Zajednička molitva je ono što nas, braću, ujedinjuje. Mi smo međusobno vrlo različiti. No, živimo vjerujući da Krist od nas čini obitelj.

Naša zajednica, prije svega, želi biti jedan mali znak zajedništva. Našim životom pokušavamo izraziti da je Krist došao kako bi dokinuo podjele među ljudima i povezao nas s Bogom.

Nakon Isusove smrti na križu i njegova uskrsnuća nas više ništa ne može odvojiti od Božje ljubavi. Njegova ljubav je bezuvjetna za sve i svakoga od nas. To vrelo bezuvjetne ljubavi mi unosimo u svaku našu molitvu. Iako je siromašna da je ponekad samo zamuckivanje ili uzdah, možemo biti sigurni da nas Bog čuje. Svaka molitva otvara vrata njegovoj ljubavi.

U svijetu koji nas često uznemirava nasiljem, kao nedavno u Nici, Münchenu, ali i u mnogim drugim mjestima, želimo se oduprijeti strahu. Za to je važno uvijek se iznova vraćati izvorima mira.

Moramo primiti Božji mir u svoja srca. Prorok Ezekiel kaže da Bog može kameno srce pretvoriti u srce od mesa. Da, Bog nam želi dati srce puno suosjećanja i milosti.

Tako možemo razumjeti da nas Bog šalje drugima, onima koji su od nas različiti i onima koji trpe, kako bismo ostvarili prijateljstvo i zajedništvo. Istovremeno, Bog nam otvara oči i da prepoznajemo nepravde i licemjerje svijeta.

Kako bi se zajedništvo širilo, potrebne su političke i ekonomske strukture. Potrebni su nam muževi i žene koji imaju dovoljno hrabrosti da zajedništvo postave za glavni orijentir svoga političkog djelovanja, kako na lokalnoj, tako i na međunarodnoj razini.
Zajedništvo započinje slušanjem drugoga. Zato sam zahvalan Ibrahimu jer nam se večeras pristao obratiti. On je jedan od izbjeglica koje smo primili u Taizéu.

Prošloga studenoga, nekoliko ih je stiglo u naše selo. Te noći bila je gusta magla, a oni su se tjeskobno pitali kamo su odvedeni. No, vrlo brzo smo postali prijatelji. Mnogi ljudi iz okolice pomogli su nam da ih primimo i pridružimo im se.

Naravno, postoje teškoće koje treba prevladati. Oni imaju status izbjeglice i zato im je teško pronaći posao. No, te teškoće su neznatne u usporedbi s patnjom koju su pretrpjeli, kao i sa boli koju su proživjeli ostavljajući svoje obitelji za sobom u njihovoj zemlji.

Neprestano govorim tim mladim ljudima: Bog vas je poslao k nama; velika je radost biti s vama na putu.


Ibrahim: Zovem se Ibrahim, imam 27 godina i dolazim iz Darfura u Sudanu. Tamo su oružani sukobi od 2003 u kojima stalno ima mnogo žrtava. Vidio sam kako mi ubijaju djeda i starijeg brata. Za vrijeme jednog pobunjeničkog napada, nestali su mi otac i pet sestara. Ja sam s majkom uspio pobjeći u izbjeglički kamp.

Pobunjenici su me tražili 2013 pa sam morao otići u Libiju. Tamo sam se pokušao skrasiti, ali nije bilo moguće. Tako sam lani sjeo na brod i došao u Europu. Prešao sam Italiju, išao kroz Calaisa i bio primljen u Taizé.

U Europi se mnogi boje izbjeglica. Ponekad iz ekonomskih razloga, a ponekad iz straha da se među njima kriju teroristi. Ja se isto bojim terorista. Puno sam pretrpio zbog njihova nasilja u svojoj zemlji. No, kao musliman, vjerujem da trebamo graditi mir. Prorok od nas traži da budemo milosrdni prema svijetu; šalje nas da živimo jedni s drugima, a ne da ubijamo ljude. To nije religija!

U Sudanu nisam poznavao nijednog kršćanina. No, u Taizéu me kršćanska zajednica jako lijepo primila. Vidim da se različito molimo, ali i jedni i drugi vjerujemo da Bog želi mir. Vjerujem da možemo živjeti zajedno u miru i tako dati poruku svijetu. Svijetu je potrebno naše svjedočanstvo.


Printed from: http://www.taize.fr/hr_article20759.html - 23 October 2017
Copyright © 2017 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France