Riječi brata Aloisa

Svake večeri Susreta, tijekom zajedničke molitve brat Alois će se obratiti mladima.

Brat Alois, Riga, subota, 31. prosinca 2016.

Naše hodočašće bliži se kraju. Kada se večeras vratite obiteljima koje su vas primile, prenesite im opet našu zahvalnost. Njihova gostoljubivost ostat će svjetlo na našem putu.

Ponesimo sutra ovo svjetlo s nama kući. To je svjetlo samoga Krista. Ono će prosvijetliti naše svakodnevne živote. Ponovo će zapaliti nadu u nama iznova i iznova.

S tim se svjetlom ćemo proći kroz tame koja bi nas mogle obeshrabriti. Ono će nam omogućiti da se ne predamo strahu suočivši se s nestabilnošću i nemirima u svijetu.

Svjetlo koje smo ovdje našli jest svjetlo mira. Sutra će biti Svjetski dan mira. Večeras ćemo moliti za sve one koji doživljavaju nasilje, nepravdu ili siromaštvo.

Na povratku kući, svatko od nas može biti mirotvorac, svatko može upisati nenasilje u svoj svakodnevni život. Svatko od nas može podijeliti svjetlo mira s jednim ili više drugih ljudi: našim najmilijima, obitelji koja živi u neizvjesnoj situaciji, beskućnicima, napuštenom djecom, izbjeglicama.

Ponekad možemo olakšati patnju. Uvijek možemo pružiti svoju iskrenu pažnju drugoj osobi, što je jednako važno kao i materijalna pomoć: slušati izbjeglicu koji priča svoju priču, ili samohranu majku koja je nezaposlena, a ne zna kako se pripremiti za budućnost svoje djece.

Kad vrlo jednostavno idemo prema onima koji su siromašniji od nas samih, možemo doći do otkrića: oni nam nešto daju, oni nam pomažu da prihvatimo naše vlastite slabosti i ranjivosti, oni nas uče neprocjenjivoj vrijednosti ljudske dobrote.

Siromasi ovoga svijeta, ponekad i nesvjesno, vrlo su blizu Isusu koji je bio siromašan među siromašnima. Kada otvorimo svoje srce onima koji su ranjeni životom, približavamo se Isusu. Istovremeno bolje razumijemo njegove riječi, a njegova svjetlost se rasplamsala u nama. Smisao našeg života postaje očit, to je znak Božje ljubavi, mi smo stvoreni da ljubimo i da budemo ljubljeni.

A sad ću objaviti još jednu vijest. Među nama ima mladi iz više zemalja u Aziji. Za godinu i pol dana doći će njihov red da budu domaćini jednu etapu našeg Hodočašća povjerenja. To će biti od 8. do 12. kolovoza 2018. u Hong Kongu.

Kao i svi vi, i mi braća ćemo se vratiti kući u Taizé. No, na putu ćemo se zaustaviti u dvije susjedne zemlje. Nekoliko braća će ići moliti u Tallinn, u Estoniji, drugi u Vilnius i Kaunas u Litvi. Baltičke zemlje, iako vrlo različite jedna od druge, također tvore jedinstvo. Ne zaboravljaju da su jednom, kako bi proglasili svoju nezavisnost, formirali ljudski lanac koji je prešao tri zemlje od sjevera prema jugu.

Zahvaljujemo trima baltičkim zemljama na njihovoj hrabrosti, gostoprimstvu i, za mnoge od svojih stanovnika, njihovoj vjeri. Hvala vam za svjetlo koje smo ovdje dobili, ono će nas voditi na Hodočašću povjerenja u našem svakodnevnom životu.


Brat Alois, Riga, petak 30. prosinca 2016.

Pošto smo u srijedu stigli u Rigu, naši susreti i zajedničke molitve ispunjeni su velikom radošću. U isto vrijeme smo u potpunosti svjesni ozbiljnosti političke i gospodarske situacije u Europi i svijetu.

Zajedno otvoriti putove nade: više nego samo tema za naš susret, to je iskustvo koje mi doživljavamo ovih dana. Prekrasno gostoprimstvo koje smo pronašli u Rigi njeguje tu nadu.

Želim reći veliko hvala svima koji su nas primili u Rigi: obiteljima, župama, vlastima u gradu i državi. Različite su se Crkve udružile da nas prime: luteranska, katolička, pravoslavna, baptistička, pentekostna, evangelička. Ja bih posebno želio zahvaliti onima koji su, iako ne dijele s nama kršćansku vjeru, otvorili svoje domove.

Vi Latvijci, otvorili ste svoje kuće i svoja srca mladim ljudima koje prije niste poznavali. Među darovima vaš ljudi, tu je i dar gostoprimstva.

Naš susret nosi poruku za Europu: mi podržavamo europsko bratstvo koje poštuje lokalne posebnosti, gdje glas svakog naroda vrijedi. I mi se zalažemo za izgradnju veza prijateljstva u Europi i izvan granica naših europskih zemalja.

Za nas kršćane, bratstvo ima i drugo ime, a to je zajedništvo. Da, Krist nas sjedinjuje u jednoj zajednici, sa svim našim različitostima kršćanskih kultura i tradicija.

Godina koja počinje bit će 500. obljetnica reformacije koja je dala duboku inspiraciju Crkvi. No, također je, nažalost, dovela do duboke podjele.

Vi mladi koji ste ovdje – protestanti, pravoslavni i katolici – svjedočite svojom prisutnošću o svojoj želji za jedinstvom. Vi ste u pravu: mi moramo biti zajedno kako bi se razotkrila dinamika Evanđelja. Kao u priči o ranim kršćanima koju smo čitali večeras, želimo biti jedno srce i jedna duša.

Kada putujemo zajedno, nada koja nam dolazi od Krista jasno se manifestira. On je pobijedio smrt i mržnju, on nas danas ujedinuje u jednom zajedništvu svih krštenih.

Ako smo ujedinjeni u Kristu, možemo biti znak mira u rastrganom čovječanstvu. Da, naše bratstvo, zajedništvo može pripremiti mir.

Sutra ćete raspravljati o četvrtom »prijedlogu za 2017.«: Dopustiti prijateljstvu rasti kako bismo pripremili mir. S malim sredstvima, čak i uz gotovo ništa, svatko od nas može biti mirotvororac, blizu i daleko. Svi ljudi, pa čak i sve stvorenje, teže miru. Naša pozornost prema okolišu također pridonosi miru.

A sada želim dati jedan konkretan prijedlog. Od mog posjeta Siriji prošlog Božića, mi smo primili jednu sirijsku obitelj u Taizéu kao i iračku obitelj iz Bartella u blizini Mosula. Djeca Manuel i Noor koji su ovdje pored mene su iz ove iračke obitelji. Stalno im govorim: Bog vas je poslao k nama.

Također sam ostao u kontaktu s nekim ljudima u Siriji. Prošli tjedan sam razgovarao telefonom s kršćanskom zajednicom u Aleppu. U jeku strašne tragedije koju sirijski narod doživljava, postoje oni koji ostaju uspravni i rade sve što mogu kako bi ublažiti patnje. Pa sam rekao sam sebi: moramo ih podržati.

Kroz našu »Operaciju nada«, prikupljanje Taizéa, želimo financijski podržati ovu zajednicu u Aleppu u Siriji, a također i zajednicu u Mosulu u Iraku. Oni se brinu za djecu koja boluju od trauma i sudjeluju u obnovi porušenih kuća. Pri tome oni pomažu ljudima da ostanu u svojim zemljama. Možete pronaći na listiću koji vam je dostavljen kako sudjelovati u toj uzajamnoj pomoći.

U 2017. naše će se Hodočašće povjerenja na Zemlji nastaviti. U Taizéu će se svaki tjedan održavati susreti, s posebnim tjednom u kolovozu rezerviranim za mlade odrasle između 18 i 35 godina, kako bi im se omogućilo zajedničko produbljivanje njihovih opredjeljenja.

I drugdje u svijetu imat ćemo susrete, među ostalim, u Birminghamu, jedan od najmultikulturalnijih i multivjerskih gradova u Europi; u Saint Louisu u SAD-u, gdje su etničke napetosti i dalje visoke nakon događaja u Fergusonu prije dvije godine; u Egiptu, gdje je koptsko-pravoslavna Crkva nedavno morala još jednom propatiti.

U ovoj godišnjici Reformacije pripremat ćemo zajedničku molitvu u Lutherovom gradu Wittenbergu te u Ženevi, u Švicarskoj.

Zatim će se održati sljedeći Europski susret ...

Za pomoć Siriji i Iraku, osobito djeci: www.taize.fr/help [http://www.taize.fr/help]


Brat Alois, Riga, četvrtak, 29. prosinca 2016.

Tako smo lijepo primljeni u Rigi! Iznova shvaćamo kako je gostoprimstvo temeljna i univerzalna vrijednost. Svi ljudi žeđaju za zajedništvom, prijateljstvom. Kada ga iskusimo, naš život poprima dublji smisao.

Željeli bismo živjeti takvo srdačno gostoprimstvo ne samo u iznimnim trenucima, nego i u našim svakodnevnom životu. Prvo prema onima koji su nam najbliži: odvojiti vrijeme za njih, slušati ih i dopustiti im da nas prime.

Zatim proširimo gostoprimstvo nadilazeći one koji su nam bliski. Ovih dana slušamo svjedočanstva ljudi koji idu prema najsiromašnija. Ti nam ljudi govore kako su sretni jer mogu pomagati drugima, ali govore nam i o svemu što primaju od njih.

Da, kada idemo prema onima koji su siromašniji od nas, čak i praznih ruku, dobivamo radost. U Taizéu smo to često doživljavali, a osobito ove protekle godine s izbjeglicama koje smo primili. Biti uz njih u njihovoj nevolji, slušanje njihovih priča doveli su do razvoja sjajnih prijateljstava.

Naravno, dolazak tolikih izbjeglica koje žele ući u Europu postavlja složena pitanja, a nitko nema lakih rješenja. No, ja sam uvjeren da nećemo pronaći rješenje bez osobnog kontakta. Bez osobnih kontakata, postoji opasnost da nas obuzme strah, strah koji je razumljiv.

K tome, u svim našim zemljama već dugo vremena jedni uz druge žive stanovnici različitih kultura. I ondje moramo stvoriti osobne kontakte i graditi mostove. Nadiđimo predrasude. Čak i sa skromnim sredstvima, gotovo ni s čim, možemo započeti. Pođimo prema drugima, u velikoj jednostavnosti.

Danas su napetosti i preokreti u našim društvima takvi da moramo donijeti snažnu unutarnju odluku kako se ne bismo predali obeshrabrenju. Kakvu odluku?

Za nas kršćane, ona se sastoji u još dubljem ukorjenjivanju u Isusa Krista. Vjera, povjerenje u Boga, ne može za nas biti marginalna realnost. Ona ne znači ni više ni manje nego uvijek iznova postavljati Krista u središte naših života.

U Evanđelju smo večeras slušali Isusove riječi: »Idi, prodaj sve što imaš, a zatim me slijedi!« Kakav radikalan izazov! No, to nije nemoguće. Svi mi možemo uvijek iznova početi provoditi u praksi ove Kristove riječi.

To je moguće jer, prije no što traži išta od nas, Krist nas prvo približava sebi. On ljubi svakoga od nas bezuvjetnom, čak i »ludom« ljubavlju. Čak i naše pogreške ne umanjuju ljubav koju on ima za nas.

Primimo i mi Krista s ljubavlju. Ponudimo mu svoje gostoprimstvo. On nas prihvaća s povjerenjem. Tada strah oslobađa put hrabrosti. Nemoguće postaje moguće.

Mi ga primamo u jednostavnoj, čak i siromašnoj molitvi, u njegovoj riječi te u sakramentima. I primamo ga, sigurno, i kad god imamo osobni kontakt s nekome od siromaha svijeta. Isus nam je sam rekao: »Ono što učinite jednom od najmanjih, učinili ste meni.«

Sutra ćete raspravljati o drugom prijedlogu za 2017. godinu. Krist nas poziva da pojednostavimo svoj život i da dijelimo s drugima. Da, izabrati život u jednostavnosti izvor je slobode i radosti. Ne oklijevamo opet iznova donijeti taj izbor.

— -

Brat Alois, Riga, srijeda, 28. prosinca 2016.

Kakve li radosti biti primljeni u Rigi! Stigli smo iz čitave Europe, od Portugala do Rusije, prolazeći kroz Poljsku i Ukrajinu. Neki su došli iz još daljega, s drugih kontinenata: iz Južne Koreje i Hong Konga.

Suočeni s nestabilnošću današnjeg svijeta, moramo se okupiti u velikom bratstvu koje nadilazi granice. To što se u Latviji, u jednoj od baltičkih zemalja, mladi iz cijele Europe mogu okupiti, ohrabrujući je znak.

Želio bih izreći veliku zahvalu Latvijcima. I mislim da to činim u ime svih vas!

Dragi prijatelji iz Latvije, kao i druge baltičke zemlje, vi ste mali narod. Dolazeći k vama kao hodočasnici, željeli bismo naglasiti da vaš glas u Europi vrijedi. Svojim toplim prijemom omogućujete da se taj glas čuje širom kontinenta.

U prošlosti ste patili i voljeli. Oni stariji među vama mogu još o tome posvjedočiti. Vaša često bolna povijest pripremila vas je da budete zemlja pomirenja, most između različitih dijelova Europe. Podupiremo hrabrost s kojom odgovarate na taj poziv.

„Zajedno otvarati putove nade“ – to je tema našega susreta koji počine večeras. Ja sam donio tu temu iz Benina u Africi, gdje smo imali afrički susret mladih u rujnu. Sa 7500 sudionika iz različitih zemalja iskusili smo činjenicu da se nada rađa kada se okupimo.

Zašto u Africi? I zašto je proteklih godina na drugim kontinentima naša mala Zajednica iz Taizéa organizirala Hodočašće povjerenja širom svijeta?

Jedan od razloga je globalizacija, međuzavisnost zemalja i kontinenata. I mi bismo željeli doprinijeti globalizaciji bratstva. No, to nije najdublji razlog.

Drugi je razlog je mogućnost da slušamo mlade iz različitih regija svijeta i podržimo u njima vjeru u sebe, u njihove zemlje i budućnost njihovih zemalja.

No, za nas je najbitniji razlog u vjeri da je Krist došao za cijelo čovječanstvo i da želi puninu života za svakoga čovjeka. On nas sve ujedinjuje u jednoj ljudskoj obitelji.

Ono što bih vam htio prenijeti s afričke postaje našega Hodočašća povjerenja jest vitalnost mladih toga kontinenta, njihova mogućnost da ustraju u povjerenju čak i kad se obzor smračio.

Želio bih prenijeti i apel koji ti mladi Afrikanci šalju Europljanima: mole nas da donesemo više pravednosti u međunarodne ekonomske i političke odnose.

Vjera, povjerenje u Boga, živo je u Africi. I mi, tijekom ovih dana u Rigi, želimo ići do izvora vjere. Primili ste četiri prijedloga za 2017. Sutra ujutro razgovarat ćete o prvome: „Ostanite čvrsti u nadi: ona je kreativnost.“

Kako bismo ojačali svoju nadu, nadilazeći naivni optimizam, usudimo se vjerovati u moć Duha Svetoga. Oslonimo se na njega, iako je nevidljiv. Prisutan je u našim srcima i u svijetu.

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article21210.html - 18 December 2017
Copyright © 2017 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France