Rumunjski pravoslavci u Taizéu

«Most» između Istoka i Zapada

I ovog ljeta, stotine mladih iz Rumunjske provelo je tjedan dana u Taizéu. Velika raznolikost stanovnika te zemlje bila je vidljiva: pravoslavci, latinski i istočni katolici, reformirani kršćani, Mađari iz Transilvanije…

Većina stanovništva Rumunjske je pravoslavna i to se vidi u Taizéu. Rumunji su jedini pravoslavci koji govore romanskim jezikom. Osjećaju da imaju odgovornost biti «most» između Istoka i Zapada. Jednom ili dvaput tjedno, božanska liturgija sv. Ivana Hrisostoma slavljena je na rumunjskom, u maloj seoskoj crkvi. Liturgija je u srcu njihovog vjerskog života: sve staje na dva sata, kao da je nebo dodirnulo zemlju. Život žena i muškaraca našeg vremena prikazuje se Bogu, s njihovim brigama i tugama, a ljudi odlaze «noseći mir». Bizantinska tradicija bogata je i prekrasna. Neki mladi kažu da su u Taizéu, paradoksalno, mogli početi ponovo otkrivati ljepotu blaga koje imaju i dobiti želju ići dublje, ići do izvora ovog života i ove radosti prisutne u srcu slavljenja Božjeg naroda. Zabilježili smo svjedočanstva troje mladih ljudi iz Bukurešta.

Octavian: moja župa je moja obitelj

Ono što je lijepo u mojoj župi jest mir, tišina i osjećaj da sam kod kuće. To je mjesto gdje se osjećam blizu bogu, također i zato što osjećam podršku drugih. To je moja obitelj. Tijekom velikih slavlja osjećamo iznimnu radost. Radost onih koji redovno dolaze u crkvu udvostručena je prisutnošću onih koji dolaze rjeđe. Sva su mjesta u crkvi popunjena, čak i najudaljeniji kutovi. Ispunjeni su novim licima. U našoj župi postoje ljudi koji čine sve što mogu kako bi im pružili osjećaj dobrodošlice.

Općenito, ljudi u Taizéu ne znaju da je velika većina Rumunja pravoslavna. No, vrlo brzo shvaćamo da se barijere između denominacija ruše, a ono što je bitno jest da smo svi kršćani. Izvanjska forma molitve se razlikuje, ali prije no što sam prvi put došao u Taizé, to sam i očekivao. Zamišljao sam da će to biti nešto posebno, drukčije od onog što mi je bilo poznato kod kuće. Uvijek sam uživao u upoznavanju stvarnosti koje se razlikuju od moje; nikad nisam očekivao da ću pronaći slične stvari na udaljenim mjestima. Različitosti me obogaćuju.

Tek sam nedavno shvatio da me Crkva uvijek štitila. U određeno doba svog života, uspijevao sam vidjeti samo formalnu stranu Crkve. Uz pomoć drugih ljudi, duhovnog vođe, prijatelja, uspio sam otkriti još nešto. Taj se period poklopio s mojim prvim posjetom Taizéu. Shvatio sam da se vjera može izraziti na manje formalan način. Mogao sam to otkriti i kod kuće, no u to vrijeme moje oči nisu bile spremne. To je bila prilika da se vratim životu župe. Jednom mi je svećenik rekao da ne bismo trebali ići u crkvu zato što nas to usrećuje ili zato što to usrećuje druge, nego zato što to usrećuje Boga. Ako je važno usrećiti Boga, sve ostalo postaje relativno. Izazov je otkrivati što je istina u očigledno strogim djelima.

Cristina: ne osuđivati i ne osjećati se osuđenima

Taizé me naučio da ne osuđujem i da se ne osjećam osuđenom. Prije sam se bojala raditi u crkvi neprikladne stvari, činiti greške. Ako se u Taizéu osjećam opušteno, to znači da se tako mogu osjećati i kod kuće. No, također moram paziti da ne osuđujem druge. Mislim da se i to promijenilo nakon što sam došla u Taizé.

Daniel: velika žeđ za Bogom

U pravoslavnoj Crkvi, osjećam da postoji neka neprekinuta veza s Crkvenim ocima. Stalno se vraćamo na to blago. Osjećamo da smo u zajedništvu s kršćanima prvih stoljeća. Postoji mistični život, žeđ za unutarnjim traženjem koje se nastavlja istovremeno s vanjskim aktivnostima.

U Taizéu sam naučio nalaziti Boga kroz život s drugima. U velikim se gradovima duh zajedništva može izgubiti. Svećenicima je teško poznavati sve župljane, a vjernicima je teško osjećati da doista pripadaju zajednici. U Taizéu je raznolikost još veća, ali uspijevate osjećati zajedništvo sa svima. Postajete otvoreni prema svima; možete razumjeti Božju ljubav prema svakome. U Taizéu sam također otkrio da se može biti monah na drugačiji način. Očekivao sam da ću ondje pronaći drugu vrstu monaha: ljude koji su više zaokupljeni potragom za unutarnjim mirom, nego pružanjem dobrodošlice drugima. U rumunjskim manastirima također postoji svjedočanstvo i vjerska poduka, ali bi mogla biti razvijenija. Mnogi ljudi posjećuju manastire, osobito vikendima, i osjeća se velika žeđ za Bogom.

U Taizéu sam otkrio radost jednostavne molitve, molitvu licem u lice. Ljudi tako mole i kod kuće, ali često traže trenutke zajedništva s Bogom izvan zajedničkih slavlja. Bilo bi lijepo pozvati ljude da ostvare tu osobnu vezu s Bogom tijekom slavlja.

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article4046.html - 13 October 2019
Copyright © 2019 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France