Taizé i Bolivija

Razmjena između Taizéa i Bolivije postala je redovita tijekom posljednjih godina. Vec su nekoliko ljeta male skupine mladih Bolivijaca pozvane da provedu tri mjeseca u Taizéu. Oni sudjeluju u međunarodnim susretima i pomažu u dnevnim odgovornostima tijekom susreta. Razlog njihove prisutnosti u Taizéu je, iznad svega, da bi s ljudima iz drugih zemalja mogli podijeliti način na koji žive svoju vjeru, s njenim izazovima i pitanjima u bolivijskom društvu, u vrijeme velike nesigurnosti.
JPEG - 21.9 ko

U Taizéu

Mladi Bolivijac koji je nedavno posjetio Taizé pisao je nakon povratka kući: «Bio sam duboko dirnut kad sam stigao i vidio na svim tim nepoznatim licima radost, toliko vidljivu da je bila zarazna. Ideja da smo svi djeca istoga oca postala je istina.» Potreba za povratkom kući, gdje možemo podijeliti svoja iskustva, najvažnija je točka hodočašća: «Siguran sam da moje iskustvo neće jednostavno ostati sa mnom, kao nešto osobno; otkad sam se vratio, ono postaje jedno sa svime što je moje srce naučilo».

Dani pomirenja u El Altu

Između 30.travnja i 3.svibnja 2004., braća su održala susret u gradu El Alto. Tijekom dana koji su prethodili susretu, ljudi su bili uplašeni zbog novog vala napada i blokada cesta u različitim dijelovima zemlje. Tako je za mnoge susret bio poput svijeće upaljene u tami!

Sve zajedno, na susretu je sudjelovalo oko 2000 mladih. Mnogi od njih bili su odjeveni u prekrasne tradicionalne nošnje Aymara i Quetchua kultura. Za većinu njih ovo je bilo nešto novo. Svaka se pjesma četiri ili pet puta pjevala na španjolskom, a tada nastavljala na jeziku Aymara, prevladavajućem jeziku domorodaca u području Altiplano.

JPEG - 28.4 ko

Susretu se nisu pridružili samo mladi iz Bolivije, nego i iz Brazila, Čilea, Argentine, Dominikanske Republike, zajedno s nekima iz Europe – dijeleći isti duh. Zapravo, zbor je vodila mala skupina mladih iz Santiaga, Čile. S obzirom na povijesne teškoće izmedu ovih dviju država, sudjelovanje mladih Čileanaca na «Danima pomirenja» bilo je doista snažan znak.

Kada je susret završio, jedan je od svećenika rekao: «Ovo je prvi put da su se na susretu mladih oni sa sela i oni iz grada doista sastali, ne formirajući odvojene grupe. U svojoj sam župi petnaest godina pokušavao uvjeriti mlade da pjevaju na jeziku Aymara kao što pjevaju na španjolskom, i uvijek su odbijali. No, nakon ovog susreta, na kraju mise, posve su spontano otpjevali jednu od pjesama iz Taizéa na jeziku Aymara!.»

«Po cijelom kontinentu»

Veze Taizéa s Latinskom Amerikom stvorene su još šezdesetih godina 20. stoljeća. Brat Roger je prisustvovao Drugom vatikanskom koncilu gdje su se stvorile jake veze s biskupima cijeloga kontinenta. Kroz raspravu i razgovor o teškoćama u njihovim biskupijama, isplanirano je i započeto nekoliko projekata.

Jedan od njih bila je «Operacija Nada»: veliki projekt koji je Taizé organizirao u zapadnoj Europi, omogućio je financiranje malih poljoprivrednih kooperanata na zemlji koja je prije pripadala Crkvi, a biskupi su je željeli dati najsiromašnijima. «Imamo siromašne i imamo zemlju», rekli su biskupi, «ali nemamo sredstva da osnujemo farme za kooperante». Isti je projekt upotrijebljen za financiranje prvog izdanja Novog zavjeta na latinoameričkom španjolskom. Tako je milijun primjeraka (plus 500.000 na portugalskom) podijeljeno većini biskupija u Latinskoj Americi. Ovaj je projekt, isto tako, mladim Latinoamerikancima koji su studirali u Europi omogućio da budu primljeni u Taizéu.

Takva razmjena dobara i darova na kraju poprima konkretan i vidljiv oblik; dobiva «lice». Na poziv Dom Heldera Camare, skupina braće iz Taizéa osniva malo «bratstvo» – kuću Zajednice - u Olindi, Recife, da bi sudjelovali u životu onih najugroženijih. Nekoliko godina kasnije, bratstvo je preseljeno u Alagoinhas, Bahia, gdje još žive.

Brat Roger je više puta posjetio Latinsku Ameriku. Bez sumnje, jedan od najvažnijih bio je upravo prvi posjet, 1968. godine, kada ga je papa Pavao VI. pozvao da mu se pridruži na putu u Bogotu, Kolumbija, na inaugurativni sastanak CELAM-a (Vijeća biskupskih konferencija Južne Amerike) u Medellinu. U Bogoti je brat Roger odlučio boraviti u jednoj od najsiromašnijih četvrti, na rubu grada. To je bilo nešto što je redovito činio na svim svojim putovanjima u inozemstvo.

JPEG - 11 ko

1974. godina bila je vrlo posebna. U prosincu je u Guadalajari u Meksiku održan prvi susret mladih koji je Zajednica iz Taizéa organizirala u Latinskoj Americi. Kasnije, na prvu godišnjicu vojnog udara u Čileu, brat Roger otputovao je ondje kako bi pokazao svoju solidarnost s čileanskim narodom koji je tada prolazio kroz svoje najmračnije razdoblje.. Pet godina kasnije, 1979., brat Roger posjetio je braću u Alagoinhasu, a potom je proveo mjesec dana u domorodačkom području Temuco u Čileu, još jednom izražavajući želju Zajednice da se na svom putu poveže s različitim narodima Latinske Amerike, pokušavajući jedinstvo ljudske obitelji učiniti vidljivijim.

Veze uzajamnosti i zajedništva i danas jačaju. Već preko 20 godina, svakoga ljeta u Taizé dolazi oko 40 mladih latinoameričkih hodočasnika, nastavljajući hodočašće povjerenja. Šalju ih njihove biskupije i - dijeleći s drugima svoje iskustvo življenja Svetog pisma usred velikog siromaštva i beznađa – pomažu stvoriti predodžbu univerzalne Crkve. Nakon tri mjeseca vraćaju se svojim kućama, gdje mogu nastaviti svoje hodočašće.

Susret u Cochabambi bit će nova etapa ovoga hodočašća. Na njemu će sudjelovati mladi iz Latinske Amerike, kao i oni iz Sjeverne Amerike i Europe. Brat Alois, novi prior Zajednice iz Taizéa, također će biti ondje, zajedno s nekoliko braće iz Zajednice.

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article4703.html - 18 July 2019
Copyright © 2019 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France