Pismo onome tko bi želio slijediti Krista

U Evanđelju čujemo Isusov poziv: «Slijedi me!» Možemo li mu odgovoriti predajući se za cijeli život?

U svima nama postoji želja za sretnom budućnošću. No, možemo imati dojam da smo uvjetovani mnogim ograničenjima, pa nas ponekad vreba obeshrabrenost.

A ipak, Bog je prisutan: «Blizu je kraljevstvo Božje» (Marko 1,15). Njegovu prisutnost naziremo kada prihvatimo naše životne okolnosti, onakve kakve jesu, i postanemo stvaraocima počevši od njih.

Nitko se ne bi želio izgubiti u snovima o idealnom životu. Prihvatimo ono što jesmo kao i ono što nismo.

Potraga za sretnom budućnošću uključuje izbore.

Neki ljudi donose hrabre odluke kako bi slijedili Krista u obiteljskom životu, u društvu, zauzimajući se za druge. Ima i onih koji se pitaju: kako slijediti Krista na putu celibata?

Želio bih, koliko god mogu, ohrabriti svakoga tko razmišlja o doživotnoj odluci:

Kada se suočiš s ovakvim izborom, možda ćeš oklijevati. No, ako kreneš dublje, pronaći ćeš radost u potpunom davanju sebe. Blago onima koji se ne prepuštaju strahu, nego prisutnosti Duha Svetoga.

Možda ti je teško povjerovati kako te Bog osobno poziva i čeka tvoju ljubav. Tvoje je postojanje dragocjeno u njegovim očima.

Pozivajući te, Bog ti ne naređuje što činiti. Njegov je poziv prije svega osobni susret. Primi Kristovu dobrodošlicu i otkrit ćeš kojim putem krenuti.

Bog te poziva na slobodu. Ne pretvara te u pasivnu osobu. Po svojem Duhu Svetome, Bog boravi u tebi, ali ne postavlja se na tvoje mjesto. Naprotiv, Bog budi neslućene snage.

Kada si mlad, možeš se bojati i biti u iskušenju ne izabrati, kako bi sve mogućnosti ostavio otvorenima. No, kako ćeš pronaći ispunjenje ako ostaješ na raskrižju?

Prihvati da u tebi postoji neispunjena čežnja, pa i neodgovorena pitanja. Povjeri sebe otvorenoga srca. U Crkvi postoje ljudi koji te mogu slušati. Takvo će ti slušanje s vremenom omogućiti da raspoznaš kako se dati u potpunosti.

Slijedeći Krista, nismo sami. Nošeni smo otajstvom zajedništva koje je Crkva. U njemu naše «da» postaje slavlje.

Slavlje koje može biti neodlučno, koje čak može izrasti iz naše bijede, ali koje će na kraju postati vrelo radosti koja izvire cijeli život.

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article5597.html - 20 September 2019
Copyright © 2019 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France