Togo i Benin

Uzajamna podrška

Dvojica braće, jedan od njih podrijetlom iz Toga, drugi koji s nekolicinom braće iz Taizéa živi u Dakaru, u Senegalu, u svibnju i lipnju 2003. su posjetili kršćane u Togu i Beninu.

Putovali smo uzduž i poprijeko Toga od glavnog grada Lomé, na jugu do granice s Burkina Faso na sjeveru. Na zapadu smo stigli gotovo do Gane, a na istoku smo se, u Beninu koncentrirali na posjete kršćanskim zajednicama u glavnom gradu Cotonou i na jugu zemlje.

Upečatljiva je posvuda bila velika životnost Crkve – njena čista pokretljivost. U posljednjih desetak godina izrazito se povećao broj novih kršćana i takav se razvoj, čini se, nastavlja i dalje u obje ove zemlje u kojima većina stanovnika prakticira tradicionalnu religiju s obožavanjem brojnih fetiša. Prijenos kršćanske vjere ovdje je prilično novi fenomen, s početkom od prije možda stotinu godina. Nakon brojnih teškoća i dugog puta kroz pustinju – osobito u Beninu za nedavnog marksističko-lenjinističkog sustava – kršćanska vjera izniče posvuda.

U manje od deset godina župa u jednom od predgrađa Lomé koje se proteže na velikom području, postavila je osam «postaja» s mjestima za molitvu. Svaka je postaja postala nova župa, toliko je broj kršćana narastao. Isto se dogodilo na brojnim mjestima, osobito u gradovima koji se brzo razvijaju. Crkve izgrađene na brzinu od jeftinog materijala često sliče velikim spremištima od drva i valovitog lima. No unutra gori vjera ljudi! Nije neuobičajeno da na misi radnim danom u 5.30 ili 6 sati ujutro nađete po nekoliko stotina ljudi koji prekrasno pjevaju. Neke supine dolaze i po pola sata ranije kako bi zajedno molili i pripremili Euharistijsko slavlje. S brzim porastom novokrštenika i onih koji se za krštenje pripremaju, jedna je od pastoralnih prioriteta u Togu i Beninu postavljenje malih kršćanskih zajednica u četvrtima. Druga je obrazovanje laika-vođa, osobito kateheta i onih koji predvode molitvene skupine.

Škole vjere i škole molitve

U Cotonou smo nekoliko dana proveli s osobom odgovornom za pastoralu mladih u biskupiji. Svakog ljeta u posljednjih pet godina oni šalju dvoje ili troje mladih vođa u Taizé, kako bi sudjelovali na interkontinentalnim susretima i podijelili svoja iskustva s drugima. Među znacima nade koje mladi u Cotonou žive su u «škole vjere» i «molitvene škole». Svake godine tijekom ljeta preko stotinu mladih uključenih u grupe u svojim župama sudjeluju u dvotjednom programu. Cilj je osposobiti ih da bolje služe svojim zajednicama, s većom kompetencijom i sposobnošću rasuđivanja. Ti tečajevi su nazvani «školom vjere». Mladi vođe koji su već sudjelovali na takvom susretu pozvani su sudjelovati u «molitvenoj školi», koja pruža mogućnost duhovnog napredovanja. Svake godine oko pedeset mladih sudjeluje na takvim tečajevima.

U Togu smo sreli većinu biskupa, uključujući i nadbiskupa Lomé. Dobrodošlica koju su nam pružili bila je vrlo bratska i posve jednostavna. Sa svima smo mogli razgovarati. Togo je prolazio kroz teško razdoblje političkih i društvenih napetosti i mogli smo svakom biskupu reći kako smo bili dirnuti njihovom hrabrošću kada su, prije nekoliko mjeseci zajedno javno izrazili nužne uvjete za trajni mir u njihovoj zemlji.

Sreli smo i ljude iz različitih kršćanskih Crkava koji se, u istom duhu kao i biskupi Toga, ne boje posljedica zbog odabira koje su u svojem životu učinili glede istine, pravde, ljubavi i slobode. Ti su ljudi znakovi nade za budućnost svoje zemlje.

Na hodočašću povjerenja na zemlji naš je boravak u Togu i Beninu bio način uzajamne podrške življene u molitvi i dijeljenju.

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article606.html - 7 December 2019
Copyright © 2019 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France