»U Taizé navraćamo kao što navraćamo izvoru«

«Ivan Pavao II. primao me svake godine u privatnu audijenciju i ponekad sam razmišljao o kušnjama koje je iskusio u životu. Kao dijete, izgubio je majku, a kao mladić oca i jedinoga brata. Tada sam rekao sebi: pokušaj pronaći riječi koje donose radost, pa i utjehu njegovu srcu; govoriti mu o nadi koju smo pronašli među mladima i o povjerenju koje naša zajednica osjeća prema njemu.» (brat Roger)

Ivan Pavao II. posjećuje Taizé

Papa Ivan Pavao II. odlučio je zaustaviti se u Taizéu tijekom svoga posjeta Francuskoj. Proteklog dana bio je u Lyonu, a posjetit će još Paray-le-Monial, Ars i Annecy.

Veliki su šatori priključeni Crkvi Pomirenja. Stiglo je sedam tisuća mladih. Tijekom noći neki su se od njih smjenjivali u tihoj molitvi do sljedećeg jutra. U 8 i 30, nakon što su pjevali s mladima, braća su otišla dočekati papu. Čitav je kraj zastrla gusta magla. Helikopteri nisu mogli uzletjeti i tako je papa morao iz Lyona doći običnim autom.
Ušavši u Crkvu Pomirenja, Ivan Pavao II. sjeda u naslonjač od drveta i slame. Brat Roger, okružen djecom, izriče nekoliko riječi dobrodošlice. Zatim se papa obraća mladima. Objašnjava zašto je došao u Taizé i što Crkva od njih očekuje:

Crkva treba vaš entuzijazam

«(…) Kao i vi, hodočasnici i prijatelji zajednice, papa ovuda samo prolazi. No čovjek prolazi kroz Taizé kao pokraj izvora vode. Prolaznik se zaustavlja, utaži žeđ i nastavlja put. Znate, braća zajednice vas ne žele zadržavati. Oni vam, u molitvi i tišini, žele dati da pijete žive vode koju je obećao Krist, da upoznate njegovu radost, da razaberete njegovu prisutnost, da odgovorite na njegov poziv i da nastavite put i svjedočite njegovoj ljubavi i služite svojoj braći i sestrama i svojim župama, svojim školama, svojim sveučilištima i svim svojim radnim mjestima.

Danas je u svim Crkvama i kršćanskim zajednicama, pa i među najvišim državnicima u svijetu Zajednica iz Taizéa poznata po povjerenju punom nade koje polaže u mlade. Upravo zato što dijelim to povjerenje i tu nadu nalazim se jutros ovdje.

Dragi mladi, kako bi u svijet donijela radosnu vijest Evanđelja, Crkva treba vaše oduševljenje i vašu velikodušnost. Znajte, može se dogoditi da vaši stariji, nakon teškoga životnog puta i nevolja koje su ih trle, posrnu pred strahom ili umorom i dopuste da oslabi pokretnost koja označava svaki kršćanski poziv. Može se dogoditi i da institucije, zbog svoje uvriježenosti ili nedostataka svojih članova, nedovoljno služe poruci Evanđelja. Zbog toga Crkva treba svjedočenje vaše nade i vaš žar kako bi bolje izvršila svoje poslanje.

Ne zadovoljavajte se pasivnom kritikom ili čekanjem da se poprave ljudi ili institucije. Idite prema župama, studentskim organizacijama, različitim pokretima i zajednicama i strpljivo im nosite snagu svoje mladosti i darove koje ste primili. Donesite svoje povjerenje i potporu službenicima u Crkvi, oni su vaši služitelji u ime Isusa i stoga su vam potrebni. Crkva treba vašu prisutnost i vaše sudjelovanje. Ostanete li u Crkvi, sigurno ćete ponekad biti uznemireni podjelama, unutarnjim napetostima i tužnim stanjem njenih članova, no od Krista, koji je Glava, ćete primiti njegovu Riječ Istine, njegov Život i Dah Ljubavi koji će vam omogućiti da ga vjerno ljubite i svoj život učinite uspješnim riskirajući ga kao radosni dar za druge. (…)»

Završivši svoj govor, papa nekoliko trenutaka moli klečeći među braćom. Svi pjevaju «Laudate omnes gentes, laudate Dominum» (Hvalite Gospodina, svi narodi). Dok mladi u Crkvi i šatorima nastavljaju pjevati, papa silazi u pokrajnju prostoriju kako bi se sastao s braćom. Pozdravljajući jednog po jednog, obraća se Zajednici.

Danas ste još mlađi

Papa podsjeća braću da već dugo osobno poznaje zajednicu: «Posjetio sam vas dok ste bili mladi. No danas ste još mlađi.» Sjeća se kako je brat Roger posjetio Poljsku i njegovih riječi o Djevici Mariji i službi univerzalnog pastora. Tako se Ivan Pavao II. «očito osjećao obveznim, ne izvana negu u srcu, da vas dođe posjetiti.» Aludirajući na dva Europska susreta mladih koji su se već bili održali u Rimu, papa dodaje: «Rim je uvijek otvoren vašem posjetu s mladima.»

Tada papa zajednici ostavlja pisanu poruku koju je brat Roger kasnije uvrstio u Izvore Taizéa, knjigu koja sabire sva temeljna pronicanja života zajednice.

«To malo proljeće!»

Draga braćo, u posve obiteljskoj prisnosti ovog kratkog susreta, htio bih vam izraziti svoje osjećaje i povjerenje ovim jednostavnim riječima kojima je papa Ivan XXIII., koji vas je toliko volio, pozdravio jednom prilikom brata Rogera: «Ah, Taizé, to malo proljeće!»

Moja je želja da vas Gospodin čuva kao proljeće koje se javlja i da vas čuva malene u evanđeoskoj radosti i prozirnosti bratske ljubavi.

Svaki je od vas došao ovamo živjeti u Božjoj milosti i u zajednici svoje braće. Posvećujući se Kristu cijelim svojim bićem i svojom ljubavlju, našli ste i jedno i drugo.

Ali štoviše, makar to niste tražili, vidite kako vam dolaze tisuće mladih sa svih strana, privučeni vašom molitvom i zajedničkim životom. Kako, dakle, ne pomisliti da su ovi mladi dar i sredstvo koje vam Bog daje da bi vas potaknuo da ostanete zajedno u radosti i svježini svojega dara kao proljeće za sve one koji traže pravi život?

U vašim danima rad, odmor, molitva, oživljeni su Božjom Riječju koja vas prožima i čuva malenima, drugim riječima, djecom nebeskoga Oca, braćom i služiteljima svih u radosti Blaženstava.

Ne zaboravljam da vaša zajednica u svom jedinstvenom, originalnom, u stanovitom smislu čak i privremenom pozivu može izazvati čuđenje, nerazumijevanje i sumnjičavost. Ali zbog vaše žarke zauzetosti za pomirenje kršćana u cjelovitoj zajednici, zbog vaše ljubavi prema Crkvi, siguran sam da ćete i dalje biti na raspolaganju Gospodinovoj volji.

Slušajući kritike ili prijedloge kršćana različitih Crkava i kršćanskih zajednica, zadržite od toga ono što je dobro i ostajte u dijalogu sa svima, ali nemojte oklijevati izraziti svoja očekivanja i planove. Tako nećete razočarati mlade i doprinosit ćete da nikada ne popusti napor koji Krist želi da bismo stigli do vidljiva jedinstva njegova Tijela u potpunom jedinstvu iste vjere.

Vi znate koliko ja sa svoje strane cijenim ekumenizam kao nužnost koja me zapala, kao pastoralni prioritet u mojoj službi, u kojoj računam s vašom molitvom.

Želeći biti «prispodobom zajednice», vi ćete sami pomoći svima onima koje ćete susretati da budu vjerni svojoj crkvenoj pripadnosti koja je plod njihova odgoja i izbora njihove savjesti, ali isto tako da udu dublje u tajnu zajedništva koje Crkva predstavlja u Božjoj nakani.

Darom što ga daje svojoj Crkvi, Krist zapravo u svakom kršćaninu oslobađa snage ljubavi i daje mu univerzalno srce tvorca pravde i mira, sposobnog da s kontemplacijom sjedini evanđeosku borbu za cjelokupno oslobođenje čovjeka, isto tako cijelog čovjeka kao i svakog čovjeka.

Draga braćo, zahvaljujem vam što ste me pozvali i što ste mi tako dali priliku da dođem u Taizé. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva u svome miru i svojoj ljubavi!

Vrijeme je za polazak. Ivan Pavao II. izlazi, prilazi autu, a tada se odjednom odlučuje vratiti u crkvu i još jednom pozdraviti mlade. «Moram vam reći da idem», kaže im. «Nerado. No papa mora slušati. Ima puno nadređenih!» Zaori se smijeh, brzo uslijedi pljesak i ponovo započinje pjesma dok papa odlazi.