Večer prije Cvjetnice, na brežuljku iznad grada Santiaga de Chile, više od tisuću mladih okupilo se na molitvi s trojicom braće iz Taizéa, koji su trenutno u Santiagu. Mladih ljudi u Čileu vrlo su brzo reagirali kada je, prije mjesec dana, njihova zemlja pogođena potresom i svime što slijedi. Oni su posvuda stvorili mreže solidarnosti kako bi pomogli onima koji su najviše pogođeni. Grupe mladih ljudi u zonama koje nisu bile pogođene potresom učinile su mnoga djela velikodušnosti, slale hranu i vodu, te odvojile svoje vrijeme za čišćenje i početak obnove. Horizont nade pojavio se gdje se činilo da je očaj sve odnio. Okupljanje na molitvu bilo je njihov način okretanja prema izvoru solidarnosti. Pjevanje i molitve oko križa su bili i način ulaska u unutarnje iscjeljenje, za prevladavanje trauma i straha od života u zemlji koja je toliko lijepa, ali u kojoj se tlo potresa, ima vulkana i more je ponekad nasilno. «Bog nam je dao ovu zemlju, moramo naučiti živjeti u njoj.» Crkva, čiji su poneki hramovi uništeni, postala je mjesto za plakanje, pomoć, za obnovu i obnavljanje. Kroz molitvu, ona je mjesto gdje se osjeća Božja dobrota, uvijek prisutna u njegovom narodu.

Jedan od braće piše:

«Čile kakav vidimo danas nije isti kao prije mjesec dana.» Potres, nekoliko minuta tijekom kojih se snalazite kako možete, ostavlja vam iskustvo krhkosti života koju ne zaboravljate tako brzo..
U samom Santiagu, metropoli od 5 milijuna stanovnika sa svojim zapanjujuće mirnim ugođajem, samo vrlo malo uviđate opseg katastrofe. Starije zgrade nose znakove, niz crkava iz 19. stoljeća se srušio. U nekoliko župa, Euharistija se slavi u dvorani ili na otvorenom.
Međutim, na ’Jugu’, kao što ljudi ovdje kažu, slike su neizbrisive. U gradovima Concepción, Talca i Linares, ljudi su sve izgubili. Duž obale, tsunami je izbrisao čitava sela.
U Čileu se svih 16 milijuna stanovnika osjeća blizu jedni drugima. Reakcije solidarnosti su iznenađujuće. Dan nakon potresa, prikupljeni su novac i hrana. Prvi kamion za Jug bio je natovaren u La Legua, jednoj od najsiromašnijih četvrti u okolici Santiaga. Na prijedlog kardinala, župe glavnog grada su pod pokroviteljstvom župa u zoni katastrofe. I na sveučilištima se ljudi organiziraju. Mnogi studenti će provesti uskrsni raspust pomažući gdje je potrebno u čišćenju, raspremanju i postavljanju montažnih kuća.
Oni zadužen za pastoral mladih u nadbiskupiji Santiago spontano su otkazali tradicionalno ’slavlje uskrsnuća’ koje okuplja mlade ljude svake godine cijelu noć uoči Uskrsa na velikom trgu u središtu grada. Otkazali su slavlje, da. Ali kako izbjeći dojam da nas je Bog nekako kaznio? Da je on na djelu i da bi mogao biti autor ovih nevolja? Ne bismo li jednostavno mogli moliti zajedno? Otkriti ponovno unutarnji mir koji je možda kolebljiv zbog događanja tih posljednjih tjedana. I suočiti se s pitanjem: kako bih se mogao angažirati za one koji su osjetili posljedice potresa u drugim dijelovima zemlje?

Tri brata Zajednice već su u Čileu zbog latinoameričkog susreta mladih koji će se održati u prosincu. Oni su pozvani da vode molitvu na večer prije Cvjetnice, u stilu koji je nešto drugačiji od onoga na što su navikli. Više od tisuću mladih odazvalo se pozivu. Mjesto koje je odabrano za molitvu bio je više nego lijepo! To je otvoreno svetište na maloj planini koja gleda na centar grada. Ali morate doći pješice, jedan sat hoda po popodnevnom suncu. Iako su pjesme iz Taizéa dobro poznate u Čileu, molitva je bila nova. No, mladi ljudi svih dobi ušli su lako u tišinu i meditaciju.
I kako je sunce zalazilo, pokazalo je raskoš boja iza planinskog lanca koji odvaja Santiago od mora. Nakon čitanja Evanđelja zapaljene su svjećice i činilo se kako sve izražava Isusove riječi: ’Ne bojte se, ovdje sam!’