Kad smo se vratili na Filipine nakon Uskrsa vidjeli smo da se Hodočašće povjerenja nastavlja u Manili i okolici. Nekoliko tisuća mladih sudjelovalo je na Hodočašću povjerenja u veljači. Pet dana su zajedno molili i razmatrali teme poput: «Žeđ za životom u punini – poziv na mijenjanje svijeta» (Pismo iz Kine).
Učinak tih dana prirodno se nastavio u njima kad su se vratili u svoje župe i zajednice i mnogi od njih su poželjeli nastaviti hodočašće. Bilo je dojmljivo vidjeti kako su hodočasnici iz Manile svoja iskustva podijelili s onima koji nisu mogli sudjelovati na susretu.
Odmah po dolasku produžili smo autobusom do San Jose Cityja u Nueva Eciji gdje su se mladi iz nekoliko biskupija centralnog Luzona okupili na petodnevno lokalno hodočašće. Tijekom dana mladi su bili u obiteljima domaćina razmatrajući biblijski tekst – poput «Lectio Divina» s ljudima različitih generacija koji ovdje žive od onog što sami proizvedu na svojim farmama. Navečer, prije zalaska sunca, mladi su se okupili sa svih strana na velikom prostoru ispred tvornice riže na večernju molitvu. Kada je molitva počela zalazeće je sunce obasjalo ikone zlatnim svjetlom. Bio je to prekrasan završetak dana.
U Lagapzi, gotovo tisuću mladih se pripremalo da budu «promatrači» na izborima 10. svibnja. Crkvene skupine preuzele su zadatak u PPCRV (Župno pastoralno vijeće za odgovorno glasanje) kako bi svojim prisutstvom osigurali - tijekom kampanje i na glasačkim mjestima na dan izbora – da izbori prođu ispravno, časno, pravedno i u miru.
Mladi iz cijele regije sastali su se u utorak navečer. Započeli smo molitvom. Mnogi su došli kako bi dobili snagu u povezanosti s Bogom, u pjesmi i molitvi, u slušanju Božje riječi i u tišini, shvaćajući važnost onoga što čine.
Tijekom cijele noći dogovarali su se praktični detalji priprema. Prije svanuća okupili smo se na brežuljku ispred impozantnog vulkana Mayon kako bismo služili misu s biskupom Joelo Baylonom zaduženim za pastoral mladih na Filipinima. Ljepota krajolika bila je zanosna. Istovremeno nas je vulkan podsjećao na izazove koje Bog uvijek iznova stavlja pred nas. U svojoj propovijedi biskup je ohrabrio prisutne podsjećajući ih da u Bogu uvijek nalazimo snagu za predanje.
Pozvani smo i na susret na Malabalay, u Mindanau. Oni koji sudjeluju u službi za mlade okupili su se kako bi uskladili napore za nadolazeće godine i željeli su okupljanje upotpuniti molitvom, biblijskim uvodom i razmatranjem u malim grupama. Volonteri iz župa pripremili su obroke na otvorenoj vatri u vrtu. Zatim smo nastavili večernjom molitvom. Ljudi u Mindanau istinski žele mirno rješenje sukoba koji već dugo traju u njihovoj regiji. Mladi žele utrti puteve mira svojim životima. Mladi kršćani Mindanaoa doveli su svoje muslimanske prijatelje na susret u Manili. Nor Asiah Madale Adialano, mlada muslimanka, napisala je za lokalne crkvene novine u Mindanau: «Taize...put mira i dijaloga. Tijekom godina koje sam posvetila traganju za dijalogom među religijama shvatila sam da sam samo jedna od rijetkih običnih ljudi koji sanjaju o svijetu mira u kojem bi ljudi različitih kultura i orijentacija mogli živjeti zajedno... Život me doveo do susreta s Taizeom na Hodočašću povjerenja. Videći da katolički svećenik, domaća sestra i ja, uvjerena sljedbenica islama, dijelimo istu želju za mirom i dijalogom, bila sam zatečena videći kako ljudi različitih orijentacija postaju istinski suradnici u izgradnji mira. To iskustvo značilo mi je novu stepenicu u razvijanju i promicanju dijaloga. Kao muslimanka, ne mogu zaboraviti toplu dobrodošlicu kojom su nas sestre dočekale. Bilo je divno biti tako radosno dočekan. Posebno me se dojmilo sudjelovanje u molitvi; bilo je tako smireno da sam osjećala samo vlastite misli i iskrenu želju za trajnim mirom sa ljudima na svim životnim putevima.»
U Boholu, na slične molitve i susrete okupljaju se mladi iz Talibona i Tagbilarana. Bili smo pozvani u Puerto Princessa (Palawan) 12. svibnja. Mladi su uveljači počeli molitvu solidarnosti sa žrtvama potresa na Haitiju i u Čileu, kako ih je brat Alois pozvao tijekom susreta u Manili. Takve molitve se održavaju po cijeloj Manili. Neki još koriste pjesmarice koje su podijeljene u veljači kako bismo mogli pjevati s drugima nove prijevode i adaptacije u Tagalogu. Bili smo vrlo sretni što su nas pozvali u neke zajednice koje su ugostile mlade u veljači; katoličke župe u različitim biskupijama i okupljanje Ujedinjene evangeličke crkve u Makatiju.
Bila je radost susresti ponovo pedeset dječaka u maloljetničkom zatvoru. Bili smo ih posjetili na Pepelnicu da bismo zajedno molili i razmatrali o oproštenju, i onda ponovno nakon Uskrsa. Mnogi su u međuvremenu naučili pjesme napamet. U duhu uskrsne radosti molili smo u onom miru i radosti kakve su učenici iskusili na Uskrs susrevši Uskrslog Krista. Kad smo odlazili dečki su gestikulirali i govorili: «Molimo vas, vratite se i molite za nas!»
