Molitva u Santiagu 14. kolovoza: 70 godina Taizéa i 5 godina od smrti brata Rogera
Vrućina europskog ljeta veliki je kontrast prema zimskoj hladnoći koja nas je dočekala u Santiagu, u Čileu. Na južnoj polutci zima nas je iznenada stegnula. Veličanstvene planine okružuju ovaj veliki grad od oko šest miliona stanovnika. S jedne strane je impresivan planinski niz Anda sa vrhovima pokrivenim snijegom. Iznenađujuće je blizu gradu kad ga uspijete ugledati kroz sloj gustih oblaka. S druge je strane lanac planina koji dijeli Santiago od obale; u sredini nizina rijeke Mapocho u kojoj se smjestio Santiago. Vrlo brzo se osjećate prihvaćenim od Čileanaca. Njihova topla, prisna i jednostavna dobrodošlica je dirljiva i u kontrastu je s hladnoćom koja vlada vani na ulicama.
Braća su stigla iz Taizéa u Santiago malo prije potresa koji je pogodio Čile u veljači. Svatko vam ovdje želi ispričati kako je on ili ona doživio potres. Čileanci vole podijeliti taj težak i tragičan trenutak svoje zemlje. Kroz nekoliko mjeseci braća su upoznala stvarnost kršćanskog života u Santiagu i drugim gradovima. Vrlo ih je iznenadilo da su pjesme iz Taizéa dobro poznate u župama i kršćanskim zajednicama. Ljudi čak znaju dosta o zajednici braće i životu i djelu brata Rogera.
Pripreme za susret koji će se održati u Santiagu krajem godine polako se zaokružuju. Hodočašće povjerenja za svijet zajedništva za svakog je kršćanina prilika za produbljivanje osobnog odnosa s Bogom kroz prihvaćanje hodočasnika i osobito kroz molitve. Dolaskom sestara sv. Andrije i grupe volontera iz Španjolske, Francuske, Italije, Argentine, Hondurasa, Meksika, Bolivije i naravno, iz Čilea, ritam priprema se intenzivirao.
Pripremni centar je smješten u župi Božanske providnosti u blizini centra grada. Šarmantna povijesna građevina u potresu je izgubila zvonik. Za mnoge je to bio dokaz jačine potresa. Čileanci provode život boreći se sa snagom Zemlje i već popravljaju crkvu. Ti im napori ispunjavaju život nadom i entuzijazmom i to nam radosno pokazuju.
Malo po malo otkrivamo pastoralni rad s mladima kroz «Vicaria de la Esperanza Joven» i iznenađeni smo trudom koji se ulaže u obrazovanje mladih. Čileanci su odlični organizatori. Ekumensko bratstvo je također vrlo ohrabrujuće i snažno podupire proslavu Hodočašća povjerenja za svijet zajedništva.
Otkad su posjete i molitve u župama započele neki su izrazili želju da ugoste mlade iz susjednih zemalja poput Bolivije. Prošlog utorka organizirali smo susret i molitvu. Velika je želja za susretom i pomirenjem čak i onda kada odnosi između bratskih zemalja nisu uvijek bili miroljubivi. Puno je Čileanaca sudjelovalo u susretu u Cochabambi (Bolivija) 2007. gdje su bili radosno dočekani u obiteljima!
Slijedećeg dana se održavala Molitva za Čile koju braća vode od ožujka u župi Svete Klare u južnom Vikarijatu nadbiskupije. Usprkos hladnoći crkva je bila puna i molitva oko križa je potrajala. Okupilo se najmanje 500 ljudi.
U nedjelju smo imali molitvu i slavlje Euharistije s pjesmama iz Taizéa u župi u kojoj se mladi i odrasli sastaju jednom mjesečno već više od 25 godina.
Prekrasno je boraviti u zemlji koja te dočekuje raširenih ruku i pruža dobrodošlicu svima koji dolaze iz daleka. Vjera je obilježila povijest Čileanaca. U vjerničkoj radosti predani su radu za zajednicu. Nalaze radost u produbljivanju osobne molitve i jačanju odnosa s Kristom. Neki su izravno i jednostavno pitali: «Naučite nas živjeti duhovnost Evanđelja.»
