Dašak Taizéa donijeli su već prvi mladi koji su dan-dva prije susreta došli pomoći, toliko različitih jezika, a tako se jednostavno dogovoriti i organizirati. No, sve je službeno počelo 3. rujna kada su već od ranog jutra mladi volonteri u svojim župama i parohijama dočekivali mlade goste iz raznih europskih zemalja. Mladi iz Poljske, Njemačke, Hrvatske, Slovenije, Francuske, Mađarske, Srbije, Rumunije, Španjolske, Portugala, Italije stigli su u naš grad kako bi proveli tri dana s mladima iz BiH i braćom iz Taizéa, upoznali naš grad, našu zemlju, naše ljude, zajedno molili za nadu, mir i povjerenje.
Mnoge sarajevske obitelji otvorile su vrata svojih domova mladim hodočasnicima, njih preko 600, svoje sobe, svoje trpeze, svoje krevete podijelili s mladim gostima. Podnevna molitva bila je prvo zajedničko okupljanje na susretu. Dvorana namijenjena sportskim događanjima bila je s taizeovskom dekoracijom, svijećama, ikonama i stotinama mladih ljudi koji su jednostavno sjedeći na podu pjevali i molili potpuno neprepoznatljiva. Duh zajedništva, povjerenja, nade i radosti prožeo je dvoranu, a potom i cijeli plato Skenderije, koji cijeloga dana preplavljuju mladi s pjesmom i smjehom. Prvi dan zaključen je još jednom večernjom molitvom, koju je prvi put s mladim domaćinima i gostima molio brat Alois, prior Zajednice iz Taizéa, srdačno pozdravivši sve prisutne govoreći o značaju oprosta:
«Svi mi možemo otkriti ovo: oprost, primljen ili dan, izvor je radosti. Znati da nam je oprošteno možda je jedna od najdubljih, najviše oslobađajućih radosti. To je izvor unutarnjega mira koji nam Krist želi prenijeti. A taj unutarnji mir će nas daleko odvesti; zračit će drugima i svijetu.»
Drugi dan susreta mladi hodočasnici i njihovi domaćini započeli su jutarnjom molitvom u župnim i pravoslavnim crkvama. Potom su organizirane radionice s ciljem predstavljanja znamenitosti, objekata, ljudi, institucija u njihovim lokalnim zajednicama. Tako su mladi gosti posjetili razne bogomolje, kulturna društva, muzeje, bolnice, dječje domove itd. Nakon posjeta Općoj bolnici Abdulah Nakaš mladi iz Njemačke, Crne Gore, Slovenije, Francuske, Portugala, Italije bili su dirnuti pričom o liku i djelu Abdulaha Nakaša, te osoblja Opće bolnice, a osobito direktorom, dr. Bakirom Nakašem, koji ih je osobno primio.
Poslije ručka i podnevne molitve, u 9 različitih radionica gostima se pružila prilika upoznati različite znamenite objekte i ljude 4 religijske zajednice, te razne kulturne i obrazovne institucije. Mlade su primili mnogi dužnosnici i predstavnici religijskih zajednica, organizacija, udruženja te profesori i umjetnici, među njima pomoćni biskup vrhbosanski dr. Pero Sudar, zamjenik visokog predstavnika I specijalnog predstavnika EU u BiH Chris Bennett i bosanskohercegovačka redateljica Jasmila Žbanić.
Potom su mladi prisustvovali liturgiji u Staroj pravoslavnoj crkvi, koja je jednostavno bila premala da primi sve koji su željeli sudjelovatii.
Večernju molitvu s bratom Aloisom, kojoj je prisustvovalo gotovo tisućuu mladih gostiju i njihovih domaćina, uveličali su kardinal Vinko Puljić, mitropolit dabrobosanski Nikolaj i nuncij Alessandro D’Errico. Kardinal i mitropolit prenijeli su mladima svoju radost zbog toga što se ovaj susret održava u Sarajevu i okuplja toliko mladih iz različitih zemalja.
Posljednjeg dana susreta, slavila su se bogoslužja u lokalnim župama i crkvama. Susret je službeno okončan molitvom s biskupom Sudarom u crkvi sv. Josipa na Marijin Dvoru.
Poslije svega ostaje iskustvo koje gosti odnose sa sobom i uspomene na grad s teškom prošlošću, ali prekrasnom raznolikošću, a domaćinima duboko u srcu ostaje radost i nada koju su donijeli mladi hodočasnici.
Tomislava (Bosna i Hercegovina)
Od samog početka ideje ovog susreta u Sarajevu bila sam jako uzbuđena... ali me zapravo «pogodilo» kada sam vidjela toliko mladih ljudi iz toliko različitih zemalja na Skenderiji i kada sam čula «Što oko ne vidje...» u sportskoj dvorani gdje ponekad gledamo lokalne utakmice. Da, «pogodilo» me: Taizé je došao u Bosnu i Hercegovinu! I toliko mnogo dragih mladih ljudi. Imala sam predivne goste u svom domu. I također, upoznala sam toliko prekrasnih mladih ljudi. Toliko sam im željela pokazati i podijeliti s njima iskustvo življenja u Sarajevu i BiH. Ali oni su meni dali mnogo više... svoju suosjećajnost, razumijevanje, molitve, nadu i radost.
Nicolas (Francuska)
Mir je potrebno graditi «korak po korak» rekao nam je brat Alois tijekom susreta u Sarajevu. Tako su dan za danom preko 600 mladih hodočasnika iz BiH i cijele Europe razmjenjujući iskustva obogaćivali jedni druge, kroz susret ispunjen prije svega ljudskošću.
U sprezi vjerovanja i raskrižju utjecaja različitih kultura, Sarajevo, koje je još jučer gorjelo pod granatama, danas diše punim plućima i odiše mirom. Kroz zajedničke molitve ili one u župama, radionice i radne timove, svaki hodočasnik je mogao podijeliti i posaditi sjeme mira i nade.
Kao hodočasnik moram istaknuti divan prijem kod obitelji tijekom susreta. Moram priznati, bez pretjerivanja, da mi je obitelj kod koje sam bio smješten pružila veličanstvenu dobrodošlicu. Mnogo više od krova nad glavom i hrane, ova obitelj mi se potpuno otvorila, posvetila i darovala mi pregršt svog dragocjenog vremena, uz bezgraničnu ljubaznost, i to me duboko dirnulo.
Upravo ta bliskost s obitelji domaćina, naše iskrene diskusije o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti omogućile su mi da otkrijem bogatstvo BiH. Bogatstvo koje je još uvijek krhko. Bogatstvo čije plodove treba svakodnevno njegovati kroz međureligijske dijaloge i neiscrpne inicijative okupljanja različitih zajednica s ciljem zajedničkog napretka.
