Prije dva dana vratili smo se u Taizé, nakon skoro dva tjedna u Švedskoj. Bilo je to novo, važno i lijepo iskustvo za nas oboje. Razlog našeg putovanja prema dalekom sjeveru Europe bio je mali susret organiziran u selu Jönåker, oko dva sata od Stockholma. Nakon posjeta Taizéu ovog ljeta, mladi župe Kiladalen pitali su župnika: «Zašto ne bismo mogli održati susret ovdje kod nas, upoznati nove ljude, pjevati i moliti ovdje?» Doista, zašto ne? Tako su pozvali druge mlade, organizirali svirače, obrok, dekoraciju, rock-koncert u večernjim satima. Zajedno sa župljanima, lokalnom pentekostalnom Crkvom te ljudima iz sela, ujedinili su svoje napore i energiju kako bi ostvarili susret, koji je trajao tri dana, petak, subotu i nedjelju. U nedjelju, pitali smo jednu djevojku iz mjesne crkve, je li susret ispunio njezina očekivanja, na što je odgovorila: «Uistinu je nevjerojatno da se to zapravo dogodilo, da je doista bilo moguće ostvariti ovaj susret.»

Mladi ljudi posvuda imaju toliko energije, toliko inicijative i toliko duha! Za njih i za nas bio je pravi dar vidjeti kako, kada su se usudili slijediti svoje inicijative, usudili poslušati želju za susretom s drugima, dijeliti iskustva o životu, vjeri, ljepoti, poteškoćama, moliti zajedno, šutjeti zajedno, tražiti zajedno, kada su se usudili slijediti tu želju - nešto neočekivano, nešto prekrasno se pojavilo i počelo rasti u njihovim životima. Tema susreta bile su Isusove riječi: «Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima». Znamo da je za sve sudionike susreta i sve koji su u njega bili uključeni, bilo trenutaka kada su ove riječi postale gotovo vidljive, gotovo opipljive.

Osim susreta u Jönåkeru, također smo putovali po središnjem dijelu Švedske, posjetili različite crkve, župe i skupine mladih, otkrili prekrasna sela Švedske, prirodu, hranu, ljude, i mnoge različite aspekte Crkve u Švedskoj. Susresti se s ljudima, mladima i starima, slušati njihove priče, njihove borbe i moliti zajedno bilo je za nas oboje obogaćujuće iskustvo. U društvu koje je sve više i više sekularizirano, moderno društvo, bogato društvo u kojem su važni uspjeh, bogatstvo, izgled i status, velika je borba za svakoga, a posebno za mlade, tražiti susret s Kristom, dijeliti svoju vjeru, svoje sumnje, svoje nesigurnosti...

Susresti se, imati hrabrosti biti ono što jesmo, izraziti svoju vjeru, velika je borba za mlade u Švedskoj, čak i u crkvama! Kako crkva može biti mjesto gdje ljudi mogu tražiti i naći Krista, gdje se mogu okupiti oko njega u povjerenju i ljubavi? To se pitanje odnosi na sve kršćanske Crkve diljem svijeta, no to je pitanje bilo i u našim srcima na različite načine, tijekom boravka u Švedskoj.

Bili smo duboko dirnuti susretima s različitim skupinama ljudi koji se okupljaju u gradovima i selima kako bi zajedno molili, pjevali i dijelili iskustva vjere i svega što iz toga slijedi. Oni imaju otvorena srca i unutarnji mir, te mogu prepoznati prisutnost Krista, koji je uvijek tu. Mnogi od njih rade s bolesnima, tjelesno ili mentalno hendikepiranima, kršćanima i nevjernicima, i svaki dan daju svoje živote za druge. Ti ljudi su za nas vidljivi znakovi pomirenja, ljubavi i nade za budućnost. Za nas oboje ovo je putovanje bilo poticaj nastaviti vlastito putovanje s Kristom.