14. - 16. listopada u Krakowu se održao susret kao dio Hodočašća povjerenja na zemlji. Ovaj susret je zamišljen prije svega za ljude koji vode pripremne točke za Europski susret u Berlinu kako bi se, kroz zajedničku molitvu i razmišljanje, mogli pripremiti za predstojeći rad. U petak, jedan od braće iz Taizéa koji je posjetio Krakow, susreo se s mladima odmah nakon što su primljeni u župi Svetog Ivana Cantiusa i sudjelovali na večernjoj molitvi, a prije nego što su krenuli svojim obiteljima domaćinima.

Subota je bila otvoreni dan za mlade ljude Krakowske nadbiskupije. Svatko je mogao doći na cjelodnevni program hodočašća povjerenja i doživjeti tri molitve, biblijski uvod, dijeljenje u malim skupinama, radionice i pjevanje.

«Radost srca - punina života» - prijatelji iz Krakowa odabrali su ovu temu kao glavni motiv susreta. A upravo je radost, opredjeljenje za radost, bila glavni predmet razgovora tijekom biblijskog uvoda i u malim grupama. Nakon podnevne molitve, sudionici su proveli neko vrijeme slušajući prezentaciju o karitativnom radu među kršćanima u Pakistanu. Nakon ručka, imali su puno prilika za razmišljanje o tome kako radost provesti u djelo. Velik broj poslijepodnevnih radionica uključivao je i odlaske u grad, na «mjesta patnje i nade»: u dječju bolnicu zajedno sa «Zakladom Doktor klaun», u poljski ogranak zaklade «Zaželi želju», ili čak u noćno sklonište i pučku kuhinju, koju vodi brat Albert, kako bi se susreli s beskućnicima i slušali njihove priče. Druge skupine posjetile su svetište «Božjeg milosrđa» u Łagiewnicima, imali priliku vidjeti najistaknutije crkve u Krakowu ili upoznati se s filozofijom dijaloga prof. Józefa Tischnera. Druga grupa otišla je u četvrt Kazimierz učiti o povijesti i sadašnjem stanju krakowske židovske zajednice.

Kasnije, uz čaj, oni koji su se vratili iz grada imali su priliku podijeliti svoja iskustva s drugima koji su ostali u župi sudjelovati u praktičnim radionicama, posvećenima pripremi molitve i pjesme ili organizaciji skupina koje idu u Taizé. Johannes, volonter koji je došao iz Berlina, rekao nam je kako teku pripreme za tamošnji Europski susret.
Prije večernje molitve, susreli smo se s izvanrednom gošćom: Maria Bożek-Nowak, kojoj je bio dodijeljen počasni naslov «Pravednik među narodima» po Yad Vashemu (izraelsko službeno spomen-mjesto židovskih žrtava holokausta). Vrlo skromno ispričala nam je priču o svojem prijateljstvu s Helenom Goldstein, kolegicom kojoj je pomogla da izađe iz geta Krakowa, organizirajući važne dokumente i pozajmljujući vlastiti identitet. Pred kraj svoje priče, gđa Bożek-Nowak dala je svjedočanstvo svoga povjerenja u ljude: «Sigurna sam da bi svatko učinio isto na mom mjestu».

Crkva je bila puna za večernju molitvu, svijeće su bile zapaljene. Naš je poziv privukao ljude iz vrlo različitih sredina. Kao što Kasia, jedna od organizatorica, kaže: «Bila sam sretna čuti od ljudi koji nisu imali veze s Taizéom kako su dirnuti jednostavnošću i ljepotom molitve.» Pjevanje i molitva oko križa trajali su više od dva sata.

Sljedeći dan pridružili smo se župi svetog Ivana Cantiusa na nedjeljnoj misi, a nakon toga smo se okupili u donjoj crkvi na još jednom izvanrednom susretu. Ovaj put s vlč. prof. Michałom Hellerom, jednim od najpoznatijih poljskih fizičara, koji je s nama podijelio nešto od svog znanja kozmologije. Nakon prezentacije o istraživanjima teorije velikog praska i povijesti svemira starog 14-milijardi godina, postavljana su mu pitanja o odnosu između vjere i znanosti. Profesor Heller je istaknuo da sukobi izbijaju kada «plitka teologija susreće plitku znanost». Prečesto Bog postaje «Bog praznine». Praznina se odnosi na ljudsko neznanje: u područjima gdje znanost još nije pronašla odgovore, Boga se zaziva kao objašnjenje. U takvim slučajevima, javlja se strepnja da bi razvoj znanosti mogao prividno potkopati postojanje Boga. Stoga je bolje da gledamo Boga kao uvijek prisutnoga u svemu, koji uvijek održava postojanje svijeta.

Onda je došlo vrijeme da se pozdravimo. Kao organizatori susreta u Krakowu, nadamo se da će doživljaj ovog susreta uroditi plodom i u Berlinu i dugo nakon toga. Bilo je to dragocjeno iskustvo za sve nas. Evo kako ga opisuje Tomek:
«Kada sam u veljači posjetio Taizé, predloženo je da se na jesen organizira sastanak u Krakowu. Nakon razmišljanja odlučili smo se - i to smo i učinili. Susret mi je pomogao upoznati sebe u novim situacijama, posebno teškima. Suočio sam se s brojnim iskušenjima: odustati, povući se, natjerati druge da obave posao ili svađati se kada se pojave problemi... Rad tolikih ljudi sada donosi plodove. Počinjem uviđati prve znakove novog osjećaja rasta zajedništva u Krakowu, ne samo vezane uz pripremu točka za susret u Berlinu, već šire i otvorenije. Duboko se nadam da je susret također pomogao sudionicima iskusiti mir i dobrotu u Krakowu, susresti druge i Boga.»