Danas ste vidjeli da smo u prednjem dijelu crkve postavili ikonu koja se zove «Ikona prijateljstva». Zašto? Danas je sedma godišnjica smrti brata Rogera koji je volio tu ikonu. Ona je naslikana u 6.st u Egiptu.

Brat Roger volio je tu ikonu jer predstavlja Krista koji stavlja ruke na rame svoga prijatelja, a taj prijatelj smo svi mi. Brat Roger živio je u uvjerenju da je Bog uz svako ljudsko biće, čak i uz one koji Ga nisu svjesni.

Kroz to povjerenje u Božju prisutnost u svima nama, brat Roger pronašao je radost i mir koje je želio prenijeti i drugima. Iako je nekad rana odvojenosti još prisutna u nama, nikad ne želimo zaboraviti kako je brat Roger bio nositelj radosti.

Nama, braći u zajednici, brat Roger često je govorio: «Mi nismo duhovni učitelji». Međutim, te riječi nisu bile poziv na odustajanje od pastoralne odgovornosti koju imamo prema svima onima koji dolaze k nama.

Govoreći: «Mi nismo duhovni učitelji», želio je reći: Mi se ne želimo pokazivati drugima, nego, poput Ivana Krstitelja, našim životom želimo pokazati Krista, pripremiti put koji vodi do Njega. I zato je brat Roger još nadodao: «Mi smo, prije svega, ljudi koji slušaju.»

Svjedočanstvo na koje nas je pozvao brat Roger je blisko onome Ivana Krstitelja, Prethodnika, u jednoj drugoj sferi – u jednostavnosti života.

Naravno da se naša mala zajednica ne može usporediti s asketizmom Ivana Krstitelja, koji je živio u pustinji, nosio životinjsku kožu, jeo skakavce i divlji med. Pa ipak, brat Roger brinuo je da on sam, i mi, njegova braća, pokazujemo veliku jednostavnost u stilu života. Sve do kraja života se brinuo o tome.

Često se znao prisjetiti da već od prvih vjernika, od apostola, Ivana Krstitelja i Djevice Marije, koju smo jučer slavili, postoji poziv na veliku jednostavnost u životu i na dijeljenje s drugima.

Pomalo oklijevam dodati još jednu stvar u vezi Ivana Krstitelja. Tko zna? Možda je nasilna smrt brata Rogera, kojemu je grkljan bio prerezan ovdje u crkvi za vrijeme večernje molitve, otajstveni znak bliskosti s Ivanom Krstiteljem kojemu je bila odrubljena glava.

Mnogi ne znaju da se brat Roger često brinuo. Ali ta tendencija ga je činila i vrlo kreativnim. To što je mogao prenositi radost i povjerenje u Boga, bilo je zbog toga što je to izišao iz njegove unutarnje borbe.

Ta sklonost brizi, daleko od toga da ga paralizira, dovela ga je do stalnog promišljanja, do neprestane budnosti. Uvijek se trudio koristiti intuiciju. Ponekad se danju i noću brinuo za druge.

Ali, kako se uvijek mogao vratiti unutarnjoj radosti i miru? Dijelom zbog toga što je primao svaki dan kao dan Božji. Inspirirali su ga razni događaji i ljudi koje je upoznao. Usudio se stvoriti nešto novo, čak i kad se činilo da situacija unaprijed osuđuje taj trud.

Do kraja se borio da vjeruje u Božju prisutnost. To je možda ono što mu je omogućilo da tako dobro primjećuje promjene u našim društvima. Često je mogao dokučiti, prije puno drugih, ono što će nastati.

Povjerenje u Boga dalo mu je hrabrosti hodati jedan korak ispred povijesti. Otvorio je putove koji su se činili nemogućima, i što se tiče pomirenja među kršćanima, i što se tiče mira u ljudskoj obitelji.

Jednostavnost života i dijeljenje s drugima: godinu za godinom, nastojimo odgovarati ovom pozivu, koji je tako često preuzeo brat Roger. I ove godine, na poseban način želimo produbiti dijeljenje s Afrikom.

Prije Europskog susreta u Rimu, znate da će se održati afrički susret mladih u Kigaliju, u Ruandi.
Ovom prilikom bismo htjeli poslušati očekivanja i želje mladih u Africi danas; želimo biti pažljivi prema onome što mladi u Africi mogu prenijeti mladima na drugim kontinentima.

Svaki tjedan ovog ljeta povjerenici mladih iz Ruande su ovdje kako bi nam pomogli u pripremi susreta.

Tako i ove godine želimo pokazati gestu solidarnosti sa Južnim Sudanom, u kojoj svi mogu sudjelovati. Dvadeset godina rata kočilo je razvoj zemlje, te je pogotovo rasprostranjena nepismenost.

Mnogi mladi u Južnom Sudanu u svom životu su samo upoznali nasilje, no sada se preuzima veliki napor kako bi se ohrabrilo mlade da opet obrađuju zemlju ili kako bi počeli studije. Kroz «Operaciju Nada» podupirat ćemo tijekom sljedeće tri godine napuštenu djecu u gradu Rumbek.