Krenuli smo iz Mymensingha autobusom u srijedu 17. ožujka. U autobusu je bilo četrdesetak ljudi. U četvrtak nakon objeda, svi su se okupili ispod platnenog šatora postavljenog na velikom prostoru ispred glavnog ulaza u crkvu. Kako bi pokazale nešto od duha, skupine iz različitih krajeva i različitog plemenskog podrijetla zamoljene su da zapjevaju nekoliko tonova zajedno, izražavajući svoje kulturno bogatstvo. Hodočašće je bilo na dobrom početku.
Nakon molitve i doručka sljedećeg dana, skupina je razdvojena u nekoliko dijelova: odrasli i oni koji su bili u mogućnosti shvatiti načela i načine dijeljenja i razgovora ostali su u velikom šatoru. Od njih je zatraženo da govore o svojim iskustvima osoba s invaliditetom koje su ponekad zapostavljena skupina. Druga je glupa mladih i onih čiji je um zastao na jednostavnijim razinama, odvedena na školsko igralište. Njima je vlastitim rukama, očima, ušima i glasovima bilo otkriti kako mogu zajedno djelovati, unatoč različitim darovima. Pod vodstvom Naomi, gospođe iz Japana, prvi je zadatak bio pokazati da su svi za mir. Nacrtali su veliku golubicu na prostirki. Svako je dijete i odrasli u pratnji pomagača dobio komadiće raznobojnog platna u obliku lista. Čitava se grupa predala izradi platnenog cvijeća prema njihovim mogućnostima. Svaki je sudionik uzeo svoj ručno izrađeni cvijet i stavio ga na prostirku s velikom golubicom mira. Prostirka se rasplamsala bojama. Sada je trebalo slaviti: podijeljeni su baloni. Nekoliko je zrna riže ubačeno u balone i djeca su dobila bučilo koje skače. Donesen je dugački konopac. Prostirka s golubicom i cvijećem donesena je naprijed. Sva su djeca i ostali sudionici jednom rukom držali konopac i mahali svojim balonima hodajući kroz ulice sela i naviještajući svima mir.
U petak su se hodočasnici okupili na Križnom putu, postavljenom na župnom i školskom prostoru. Na svaku je postaju netko drugi nosio lagani drveni križ. Hromi čovjek, oduzeti muškarac, gospođa u kolicima, osoba otežana hoda, još jedan invalid u kolicima i tako dalje. Bila je to upečatljiva slika za takozvane zdrave.
U nedjelju ujutro nas je Biskup Moses uveo u misu. Kad je došlo vrijeme prinošenja darova, uobičajena je povorka ljudi slijedila predajući darove biskupu. No s razlikom – jedan sa štakama, dvoje u kolicima, jedan čije su noge istovremeno htjele u puno smjerova. Bog prihvaća one koji prinose darove baš onako kako ih je stvorio, potpuno i ljubeći. Da, «pjevaj tonu novog života».
