Bangladeš : Jedinstvo znači da su svi spremni raditi zajedno

Rafayel, mladić iz Bangladeša, reagira na temu vidljivog zajedništva kršćana koju je iznio brat Alois u svojim »Prijedlozima za 2014. godinu«.

Za mene, potraga za jedinstvom znači dijeliti, pomagati jedni drugima. To znači pristati komunicirati kako bi radili u službi mira, to također znači pomagati drugima da uspiju u životu. Kada smo spremni raditi zajedno, onda možemo razgovarati o potrazi za jedinstvom. U Bangladešu postoje mnoge podjele među ljudima, između etničkih i vjerskih skupina, tolika je oporba među političkim strankama da čak može dovesti do nasilja. Većina ljudi, organizacije, pa čak i kršćanske denominacije vrlo su zabrinuti za svoje vlastite interese.

Kao kršćanin, ja nastojim probuditi želju za jedinstvom među mladima. Oni dolaze iz različitih crkava, različitih etničkih skupina i različitih religija. Svaki vikend putujem u posjet mladima iz različitih župa i s njima razmatram na temu jedinstva i međuljudskih odnosa. Ideja je učiniti ih svjesnijima dubljeg smisla života. Organiziramo molitve, kreativne aktivnosti, igre, i svi sudjelujemo u praktičnim zadacima. Također, postoji mogućnost razgovora o Bibliji ili drugim vjerskim tekstovima. Nakon uvoda i razgovora u skupinama od dvoje ili troje, svatko se može izraziti pred cijelom grupom. Ovdje su neke od tema koje se obrađuju tijekom ovih susreta: Tko sam ja? Što je smisao mog života? I opet: Kristova ljubav, Barijere koje smo otkrili u našim životima, Traganje za jedinstvom, Društvo i rad u službi mira.

Pastoralni vođe u području sretni su što nam se mogu pridružiti i oni me puno potiču. Ponekad dobijem priliku razgovarati s lokalnim vjerskim vođama - pastirima, svećenicima, imamima. Tako radim s puno mladih ljudi različitih vjerskih pripadnosti, s hindusima i muslimanima , kao i s kršćanima.

Sudjelujući u ovom programu i razgovarajući s drugima o pitanju jedinstva, nadam se da mladi ljudi i njihovi vjerski vođe mogu napraviti korak jedni prema drugima i shvatiti da je ovo goruće pitanje koje zahtijeva predanost svih nas, za bolje razumijevanje između pripadnika različitih crkava i religija, a time i za cijelo društvo.

Šri Lanka: izazovi s kojima su mladi danas suočeni

Studentski kapelani Srednje škole Colombo u zajedničkom razmišljanju o mladima koji su im povjereni.

Studenti i mladi u Šri Lanki danas su suočeni s istim izazovima kao i mladi diljem svijeta. Mi koji smo uključeni u njihovo obrazovanje možemo prepoznati te izazove kroz naše stalne interakcije s mladima u našim školama. U Šri Lanki smo doživjeli dvije nasilne pobune među mladima,1971. i 1988.-1989. koje je država nemilosrdno ugušila. Današnji trend ne vodi oružanoj pobuni, no zasigurno postoji veliko nezadovoljstvo. Bijes i frustracija potiču se kulturom nasilja i kriminala koja je obilježila post-ratnu državu.

Moramo podržati ove mlade ljude koji su zbunjeni i dezorijentirani uslijed posljedica rata koji je bjesnio više od 30 godina. Sa “materijalne” točke gledišta, moglo bi se reći da je rat završio, međutim psihološke i psihičke traume i posljedice se nastavljaju, nema mira. Proganjaju nas sumnja, strah i mržnja. Iza fasade " normalnosti ", površan napor za nastavljanjem života, uzaludan trud za napuštanjem bolne prošlosti obilježene krivnjom potiču nas na nestvarnu duhovnost. Moramo razviti autentičnu duhovnost.

Japan: Tsunami 2011. i njegovi dugoročni učinci

Michio

Još je dugačak put obnove nakon katastrofe. Mnogi ljudi žive u privremenim smještajnim jedinicama, ne znam kada će žrtve biti u mogućnosti preseliti se u obnovljene domove. Kažu da će za to biti potrebno desetljeće. U gradu Minamisanriku, tsunami je uništio 62 % domova. Mnogi ribari čak nisu u mogućnosti kupiti ribarske brodove zbog posljedica radioaktivnosti. Za budućnost moramo ozbiljno razmisliti o tome kako živjeti na zemlji i supostojati s prirodom. Stvaranjem odnosa služenja iz srca, zamolio bih Vas da molite za nas koji prema budućnosti koračamo s nadom.

Kimiko

Jedan od glavnih izazova s kojima su danas suočeni mladi u Japanu, jest način na koji nastaviti naš put povjerenja sa susjednim zemljama. Nakon tsunamija, dok smo bili u nevolji, osjećali smo da smo bili vrlo bliski jedni drugima. Unatoč tome, osjećam brze promjene u našim odnosima s tim zemljama, posebice Kinom i Korejom.

Dosada su ti osjećaji uglavnom dolazili od starije generacije, no sada su se proširili na mlađe generacije koje nisu zainteresirane za politiku. Smatram da je sve to uglavnom ukorijenjeno u očaju i ogromnom strahu od neizvjesne budućnosti.

Yuri

Dva dana sam prisustvovao duhovnim vježbama s bratom iz Taizéa u Shimonoseki. Dugo sam želio sudjelovati u takvom susretu nakon što sam čuo iskustva dobrovoljaca iz Yonekawe s kojima sam radio za stradale od tsunamija. Tijekom tih vježbi shvatio sam koliko sam bio daleko od tišine u mom svakodnevnom životu. Shvatio sam da nam tišina puno pomaže da otvorimo svoje srce u molitvi. Mnoge sudionike duhovnih vježbi nikada prije nisam susreo. Međutim, nakon dva dana primijetio sam osmjehe na licima sudionika koji su se brinuli jedni za druge. Osjećao sam da smo mnogo dijelili u molitvi, čak i bez riječi. Svaki od nas, čak i kada je to često nevidljivo, nosi skrivenu žeđ za iskazivanjem jednostavne ljubavi drugima.

Keii

Najveći problem s kojim se suočavaju mladi Japancii jest taj da nemaju ništa pouzdano, ništa dostojno povjerenja, čak i ako duboko u sebi baš za tim žude. U društvu koje je većinom sekularizirano, religija obično predstavlja nešto čemu ne mogu vjerovati ili u što ne mogu imati povjerenja. Osim toga, u vrlo teškoj gospodarskoj situaciji njihova je budućnost vrlo neizvjesna.

Iz tog razloga, sve više i više mladih ljudi razvija neku vrstu sofisticiranog rasizma, pogotovo kada se radi o određenim teritorijalnim problemima između Japana i susjednih zemalja. Mislim da ovakva vrsta ideologije može pružiti vrlo jednostavan odgovor dajući im iluziju sigurnosti. Njihov je izazov pronaći nešto iznimno pouzdano i povratiti povjerenje u njihove živote. Za njih sve zahtjevnijim postaje izgradnja povjerenja i pomirenja između Japana i susjednih zemalja.

Na temelju Evanđelja, želim posijati sjeme povjerenja i podijeliti nadu da smo svi uistinu voljeni i prihvaćeni takvi kakvi jesmo. To je uistinu velika nada za djecu i mlade Japana koji uistinu žeđaju za takvom stvarnošću, no nemaju načina da je pronađu. To nije lako, ali to je ono što ću pokušati učiniti, i to ne samo riječima, već svime što jesam, stvarajući prilike za iskustvom zajedništva na skroman i jednostavan način.