Ovaj Veliki tjedan koji će svoje finale vidjeti sutra ujutro u proslavi Uskrsa omogućio nam je da proživimo dane intenziteta. Došavši ovdje iz različitih zemalja doživjeli smo zajedništvo iznad granica jezika i vjeroispovijesti.

Sutra ćemo jedni druge pozdraviti onako kako to rade kršćani iz cijelog svijeta, riječima: »Krist je uskrsnuo – Zaista je uskrsnuo!«

On, uskrsli Gospodin je taj koji nas sve zbližava zajedno. Iako ostaje nevidljiv našim očima, može biti tajanstveno prisutan za svako ljudsko biće, za svakoga od nas.

Isus je strašno patio na križu i umro kao kriminalac. No, u dubinama ovih patnji mi razaznajemo još dublju stvarnost. Vidimo je kako se pojavljuje na ikoni Križa: Isus otvara ruke kako bi u svoju ljubav primio svako ljudsko biće. Čak i s našim manama i unutarnjim bijesom, on nas prima sebi.

Na ovaj način se Isusova patnja i smrt preobražava u našu patnju i našu smrt. Tragedija nije izbjegnuta: ostajemo izgubljeni pred licem zla. Ali za Isusa, dublje od zla, sja svjetlo nade čak iako mi to prepoznajemo sa strahom. Plamen je možda slab, ali se neće ugasiti.

Kako bi hranili ovaj plamen trebamo jedni druge. Mi braća bi voljeli uraditi sve što možemo, kako bi vi otkrili ovu nadu u vašim životima. I obratno, vaša prisutnost u Taizéu hrani našu nadu.

Da, Isus Krist je onaj koji nas ujedinjuje. On nas želi učiniti strastvenim tražiteljima zajedništva, kreatorima prijateljstva među vjernicima i među nevjernicima.

Brat Roger je ovu strast za zajedništvom upisao u opis naše zajednice. Kao što znate slijedeće godine ćemo ga se prisjetiti u više proslava, posebno 16. kolovoza, 10 godina od dana kada je ubijen, ovdje u ovoj crkvi.

Upravo je ova strasti za zajedništvom razlog sto svi ne živimo u Taizéu nego pojedina braća žive u malim skupinama na različitim kontinentima, a drugi putuju kako bi posjetili različite zemlje, kako bi poslušali što drugi prolaze.

Prije mjesec dana dvojica braće su otišla u Ukrajinu. Toliko mnogo mladih iz te zemlje dolazi ovdje i na Europske susrete. Nismo mogli samo izdaleka promatrati što se dešava.

Drugi brat će u ponedjeljak otići u Rusiju kako bi proslavio Uskrsni tjedan s kršćanima te zemlje. U ozbiljnim sukobima koji se trenutno događaju, u obje zemlje postoje žene i muškarci koji žele mir.

Ista strast za zajedništvom nagoni nas da tražimo načine na koje idemo prema vidljivom jedinstvu među kršćanima. Čini se da je došlo vrijeme da se poduzmu dalji koraci u ovom smjeru.

Plamen nade, koji je Krist zapalio u svakom od nas, ujedinjuje sve krštene. Učiniti jedinstvo vidljivijim je uvjet nakon kojega će Kristova ljubav obasjati sve one koji traže nadu.

Tako, tražit ću od vas da molite s onima koji služe u raznim crkvama: protestantskoj, ortodoksnoj ili katoličkoj: bilo da su vam blizu, bilo da imaju šire odgovornosti. Imaju težak zadatak biti »dobri pastiri« kako je Isus rekao.

U Taizéu mi smo veoma zahvalni što uživamo povjerenje vođa različitih Crkava. Ovo sam mogao osjetiti prošle godine kada sam sudjelovao na Generalnom zasjedanju Svjetskog vijeća Crkava. Zasjedanje s održalo u Južnoj Koreji, u Busanu i združilo je mnoge protestantske i ortodoksne crkvene poglavare.

Tom prigodom sam imao priliku posjetiti Sjevernu Koreju. Sastanci koje sam imao sa različitim ljudima tamo ostaju urezani u mom pamćenju. Ovih dana u našim molitvama prisjećamo se žrtvi, među kojima je bilo i mnogo djece, iz nedavnog brodoloma u Južnoj Koreji.

Prošle godine doživjeli smo Bogojavljenje sa stotinama mladih iz Istambula. Kako smo samo lijep prijem imali od Patrijarha Bartholomea iz Konstantinopolja!
Također, želim reči par riječi o Papi Franji. Koncem studenog me primio i razgovarali smo. Kakva dobrota isijava iz njega, kakvo razumijevanje zajedništva! Snažno me je ohrabrio da nastavim primati mlade ljude u Taizé, i da nastavimo naš život kao ekumenska zajednica.

Također sam imao mogućnost pozdraviti ga prije tri tjedna, tijekom Euharistije koju slavi svako jutro u svojoj maloj kapeli. Istoga dana, navečer Benedikt XVI. me primio u vatikanskom samostanu gdje je umirovljen. Zahvalio sam mu na gostoljubivosti koju nam je iskazao tijekom europskog susreta u Rimu i za nezaboravnu molitvu na trgu sv. Petra 20. prosinca 2012. godine.

Također bih volio da se u svojim molitvama sjetite slijedeće faze hodočašća povjerenja. Braća su trenutno u Teksasu na hodočašću koji uključuje tri sastanka u Austinu, Dallasu i Houstonu. Ja, krajem slijedećeg tjedna odlazim za Meksiko. Već mjesecima nekoliko druge braće priprema susret mladih u Meksiku.

Kada se vratite kući vi ćete također nastaviti hodočašće povjerenja u svakodnevnom životu. Neka svi budemo uvjereni da uskrsli Krist ide ispred nas na našem putu, da nas dočekuje i ostaje uz nas bez obzira gdje išli.