Jedna od stvari koje obilježavaju naše susrete tijekom ljeta ovdje u Taizéu je da dolazimo iz različitih Crkava. Dok živimo zajedno ovih nekoliko dana Bog nam omogućuje da predosjetimo jedinstvo i pozdravimo međusobne različitosti.
Na traženje jedinstva među kršćanima nisu pozvani samo teolozi i crkvene vođe. Kako bismo napredovali prema jedinstvu svi smo pozvani, više nego ikad, opredijeliti se da svakodnevno živimo »kao pomireni ljudi«.
Živjeti pomirenje nije ništa statično. To je pristup koji nas upućuje prema drugima, onima koji su drugačiji od nas, ne da im se suprotstavimo ili ih kritiziramo, nego da ih upoznajemo i otkrivamo blago Evanđelja u kojem je ukorijenjen njihov život.
Zajedno smo na putu prema pomirenju, ali večeras želim izraziti našu posebnu zahvalnost istočnim kršćanima. Mladi pravoslavci dolaze tijekom ljeta provesti tjedan dana na našem brijegu iz Rusije, Ukrajine, Bjelorusije, Rumunjske, Srbije i Grčke. Među nama su i grkokatolici.
Tu su i oni koji pripadaju drugim istočnim crkvama i dijele s nama blago svoje vjere i tradicije: egipatski Kopti, Armenci, Jakobiti i Malankar Indijanci. Prošli tjedan Khulood, iračka kaldejska kršćanka koja živi sa svojom obitelji u Taizéu, govorila nam je o poteškoćama kroz koje prolazi njen narod.
Znamo da nas Krist okuplja iz cijelog svijeta i to je divno ohrabrenje da se odupremo očaju. Dok ponekad između Istoka i Zapada mogu vladati nesporazumi koji mogu otvoriti duboke podjele i čak dovesti do sukoba mi, istočni i zapadni kršćani, pozvani smo biti sol zemlje i kvasac mira.
Večeras sam zamolio dvije pravoslavne kršćanke da nam se obrate. Pravoslavni kršćani kao i grkokatolici posebno naglašavaju Kristovo uskrsnuće i istaknutu ulogu Duha Svetoga u Crkvi. Svi možemo primiti od njih to blago vjere i molitve.
Olga i njezin suprug Micha doživjeli su teška vremena u Sovjetskom Savezu. Kad je bila krštena, njezina voljena obitelj joj je rekla: »Ti si nas osramotila!« Mi danas lako zaboravljamo da postoje vjernici koji zbog svoje vjere prihvaćaju poteškoće, predrasude i ponižavanja. Olga je poznavala babu Veru i reći će nam nešto o njoj:
Olga: Ime »Vera« dolazi od »vjera«, a »baba« znači »baka«. Zvali smo ju baba Vera zbog njezine dobi. Nikada nije imala vlastitu obitelj jer je njezin mladi zaručnik ubijen u logoru. Ona sama je provela osam godina u zatvoru, u kampu i u progonstvu. Unatoč tome bila je jedna od najsretnijih ljudi koje sam upoznala.
Bila je u zatvoru zbog svoje vjere kao i njezin brat i mnogi drugi članovi njezine župe. Svećenik je živio u tajnosti na tavanu njezine kuće i tamo je slavio liturgiju. Bila je to ilegalna crkva. Dok nije uhićena, kad je njezin brat već bio u zatvoru, živjela je sa svojom siromašnom majkom i paraliziranom dadiljom. Prva pomisao joj je bila: to je nemoguće. Bog ne bi dopustio da se to dogodi.
Odjednom su posljednje riječi svećenika zasjale u njenom umu: »Što god se dogodilo, nikad nemoj očajavati i nikada se ne žali Bogu.« »Moja duša je postala poput kamena«, rekla je, »nisam mogla moliti, samo sam ponavljala ustima - Slava tebe Bože! - samo jezikom, ne cijelom svojom dušom, da bih ušutkala svoje srce.«
Brat Alois: Sretni smo što su ovog ljeta s nama Ukrajinci. Strašno nasilje u njihovoj zemlji nas pogađa. Marina je tu već nekoliko mjeseci i ona će nam nešto reći:
Marina: U ovom vrlo teškom trenutku, kada je nama Ukrajincima potrebna pomoć, nismo izgubili nadu ni pouzdanja u Boga. Umjesto toga vjera je ojačala u našim srcima.
Ove zime na Maidanu smo razapeli šator koji služi kao crkva u kojoj se okupljamo kako bi svi zajedno moliti. To je bio važan korak ka jedinstvu svih ukrajinskih kršćana različitih vjeroispovijesti. Svako jutro u središtu Maidana molili smo Boga da se mir vrati u našu zemlju.
Što nalazimo važnim u Taizéu? Ovdje je otok mira na koji kršćani iz različitih zemalja dolaze moliti i živjeti zajedno, gdje možemo naći mir srca. Taizé je najbolje mjesto za nas, Ukrajince i Ruse, da prevladamo sukob, slušamo i razumijemo jedni druge.
Brat Alois: Zahvaljujem vam objema, Olga i Marina. Budite sigurne da ćemo ostati u zajedništvu s vama.
Sutra popodne mi braća otići ćemo i ostaviti vas same na brdu. Sigurno ćete razumjeti da jednom tijekom ljeta trebamo malo slobodnog vremena da budemo zajedno sami. Ali bit ćemo zajedno s vama na večernjoj molitvi.
Margaux će sada izreći imena zemalja prisutnih ovdje ovaj tjedan, a djeca će predati cvijeće. U isto vrijeme smo također poslali pozdrave od srca mladim Afrikancima okupljenim ovaj tjedan u Tlemcenu u Alžiru. Oni imaju iste molitve i ista biblijska razmišljanja kao i mi ovdje u Taizéu. Udaljenost ne razdvaja naša srca i želimo reći našim prijateljima koliko smo im blizu.
Imamo večeras cvijeće za one iz Koreje, Japana, Kine, Makaoa, Hong Konga, Tajvana, Kambodže, Vijetnama, Indonezije, Bangladeša, Indije, Iraka, Palestine, Libanona i Armenije.
Za one iz Južne Afrike, Tanzanije, Kenije, Ugande, Gabona, Čada, Benina i Burkine Faso.
Za one iz Rusije, Finske, Švedske i Norveške.
Za one iz Bjelorusije, Latvije, Litve, Poljske, Njemačke, Nizozemske, Belgije, Velike Britanije i Irske.
Za one iz Ukrajine, Mađarske, Austrije, Češke, Slovenije, Švicarske i Francuske.
Za one iz Albanije, Rumunjske, Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Italije, Španjolske i Portugala.
Za one iz Novog Zelanda i Australije.
Za one iz Čilea, Argentine, Brazila, Bolivije, Kolumbije, Kostarike, Gvatemale, Portorika, Dominikanske Republike, iz Haitija, Meksika, SAD-a i Kanade.
Sada ćemo nastaviti molitvu s pjesmama, osobito za mir i pomirenje u Ukrajini i na Bliskom istoku, te u zajedništvu s mladima okupljenim u Alžiru.
