Elizabeta iz Latvije, bila je članica tima volontera pomagača tijekom susreta. Ona piše:

Doista je čudesno koliko je mnogo mladih došlo u naš rodni grad Rigu. Kao volonter bila sam veoma uzbuđena i ganuta što je i moja malenkost dio ovog prekrasnog trodnevnog susreta. Okupljali smo se zajedno na molitvu u staroj crkvi sv. Gertrude i u crkvi sv. Petra, upoznavali smo nove ljude i viđali se s prijateljima iz Taizéa, pa me je to navelo na spoznaju kako Bog djeluje svuda kamo god idemo ili gdje živimo. Mislim da ćemo se mi u Latviji i u Istočnoj Europi nakon ovih dana ispuniti nadom više nego li ikada.

Dobrodošlica u Rigi i gostoprimstvo u obiteljima

Osim mladih Latvijaca, oko 700 učesnika došlo je iz drugih baltičkih zemalja, iz Ukrajine, Poljske, Bjelorusije i Rusije. Dolazili su i drugi u manjim skupinama ili pojedinačno iz različitih europskih zemalja.

Po dolasku, skupine i pojedinci pozivani su u crkvu sv. Gertrude, gdje se odvijao prijem. Zatim je svaki učesnik dobio program na raznim jezicima (latvijskom, engleskom, ruskom, ukrajinskom, poljskom) i dodijeljen je nekoj župi domaćinu. U toj župi, mladi su poslani u latvijske obitelji; svi su učesnici bili smješteni u obiteljima. Dvoje među njima, Talitha i Philip iz Njemačke rekli su nam prvoga dana:

Kada smo stigli u staru crkvu sv. Gertrude, gdje je svatko najprije prošao prijem i dobrodošlicu, osjetili smo istinsko gostoprimstvo, toplinu i radost. Organizatori susreta u Rigi uspjeli su uspostaviti ondje ono posebno Taizé ozračje i odjednom smo se osjećali kao kod kuće. To je naš prvi susret izvan Taizéa i veoma se radujemo dijeljenju naše vjere i mišljenja s drugim ljudima te što možemo doprinijeti takvom obogaćujućem iskustvu.

Jedna druga djevojka, Sophia iz Švedske, opisala je svoje gostoprimstvo u Rigi:

Moj domaćin bila je mlada žena mojih godina koja mi je pružila dobrodošlicu u svom malom stanu. Otkrile smo mnoge sličnosti među nama usprkos našim veoma različitim životima. Postavljala je mnoga pitanja o vjeri i religiji, a ja sam razmišljala o religiji posve drugačije nego li je to uobičajeno u njenoj zemlji. Navečer bismo sjedile, pijuckale čaj, raspravljale o religiji i o tome što nas čini kršćanima. Bilo je veoma zanimljivo. Potaknula sam ju da nam se pridruži na Taizé molitvi u crkvi sv. Petra u subotu uvečer, i doista joj se svidjelo. Posebice molitva sa svijećama.

Brat Alois izrazio je veliku zahvalnost Crkvama i domaćinima u Rigi, u jednoj od svojih meditacija:

Za nas, braću iz Taizéa, velika je radost biti u Rigi, na ovoj postaji Hodočašća povjerenja za Zemlji. (…) Željeli bismo ponajprije zahvaliti svima koji su nas srdačno primili. Bog je između ostalog obdario Latvijce i gostoljubivošću. A mladi iz baltičkih zemalja još uvijek imaju mnogo drugih zajedničkih vrijednosti za podijeliti. Radujemo se što smo ih mogli otkriti.

Na zajedničkim molitvama okupilo se 2000 ljudi u središtu Rige.

Tijekom vikenda, središnje mjesto susreta bila je luteranska crkva sv. Petra, u povijesnom središtu Rige, gdje su se održavale molitve. U subotu navečer, oba nadbiskupa, i katolički i luteranski (Janis Vanags i Zbignevs Stankievics), pozdravili su učesnike susreta u Rigi.

Susretima je nazočio i predstavnik pravoslavnog metropolita u Rigi, jer je pravoslavna crkva potpomogla susrete vođenjem dviju radionica i dobrodošlicom učesnicima na pravoslavnoj liturgiji u nedjelju ujutro. Baptističke i metodističke zajednice također su učestvovale u prijemu mladih.

Radionice u subotu: dojmljiva paleta tema

U subotu popodne održane su radionice na različite teme, uključujući: „Šutnja i nutarnja molitva“ s luteranskim nadbiskupom; zatim „Jedinstvo, pomirenje, zajednica“ s katoličkim nadbiskupom; te „Uvod u pravoslavnu ikonografiju“, „Služenje siromasima“.

Dva mlada odvjetnika koja se inače bave ljudskim pravima vodila su radionicu na temu: „Važnost pomirenja u današnjem društvu“. Nakon takvog iskustva, Ilze i Arina iz Litve napisale su:

Tijekom naše dvije radionice, radovalo nas je što smo vidjeli kako ljudi dijele svoja razmišljanja i sumnje. Još uvijek ima mnogo nesigurnosti, a mladima treba ohrabrenje koje dolazi od povjerenja u Boga i Božjeg obećanja nama. Međutim, uvidjeli smo da su voljni u svojim zajednicama napraviti taj prvi korak prema mirotvorstvu. Prvi korak ne mora biti neka teatralna gesta, niti neko veoma značajno djelo; to može biti jednostavan razgovor ili samo dobra volja da slušaju one koji su nas povrijedili. Zapanjujuće je što smo slušanjem iskustava drugih ljudi i dijeljenjem vlastitih iskustava došli do iste misli koju je brat Alois izrekao kasnije na nedjeljnoj molitvi – mir i pomirenje počinju prije svega sa svakim od nas.

Vezano za ovu radionicu, mlada žena iz Švedske, Martina, napisala je:

Nakon susreta u Rigi i posebice nakon rasprave o značenju „postati sol zemlje“ te pohađanja radionice o pomirenju u društvu, počela sam mnogo razmišljati. Što možemo učiniti mi, obični ljudi, da bismo pomogli u izgradnji svijeta kakav bio on zapravo trebao biti? Jedna od najvećih opasnosti u sukobima među ljudima, nacijama i/ili etničkim skupinama je raščovječenje druge strane. Mislim da tek kada počnemo drugu osobu ili skupinu tretirati kao stvarna ljudska bića, tek onda možemo postići pomirenje.

Susret obilježen aktualnim poteškoćama

U nekoliko navrata, posebice tijekom dijeljenja iskustava u skupinama, pojavilo se pitanje povijesti Latvije i identiteta. Sadašnja napeta situacija dodatno je istaknuta nazočnošću mnogih mladih iz Ukrajine i Rusije, kako je to brat Alois spomenuo jedne večeri.

Ovih dana dijelimo radost koja nam dolazi od Boga, ali ne zaboravljamo da i svatko od nas nosi neko breme, ponekad veoma teško. Nekima je to osobna patnja, drugima pak odsutnost svih izgleda za budućnost, a treći su se opet pognuli pod teretom vlastitog naroda. Pri tom posebno mislim na one iz Rusije i Ukrajine…(…) Što nas ovih dana okuplja ovdje u Rigi? U svijetu gdje vidimo toliko mnogo sukoba, oružanih ili ne oružanih, došli smo kao hodočasnici mira i povjerenja. Doživljavamo radost što smo zajedno a tako smo različiti, pa ipak osjećamo neku duboku solidarnost. Zahvalni smo Bogu što nas je sve okupio, nas hodočasnike izvan granica i kultura u jednoj jedinstvenoj zajednici – Crkvi.

Dvojica mladih Rusa, pisali su nam nakon susreta ali su i govorili o teškom regionalnom kontekstu. Varia iz St.Petersburga rekao je slijedeće:

Tijekom jedne od molitava shvatio sam koliko sam sretan što sam među ljudima koji se radosno zajedno mole Gospodinu, pri čemu zaboravljamo na sve podjele i neprijateljstva. Vidim stalno iznova da nam jednostavan prijateljski stav, dobrodošlica i gostoprimstvo, pomaže u prevladavanju predrasuda. Zajednička molitva na našim vlastitim jezicima bila je znak prijateljstva – vidljiv dio susreta. Onaj nevidljivi dio jest doživljaj Božje prisutnosti, tako bliske našim srcima.

A Misha iz Moskve napisao je:

U našem kraju gajimo mnoge loše osjećaje zbog veoma komplicirane povijesti odnosa i čak zbog još nekih trajnih sukoba. Tako sam otišao na susret u Rigu nadajući se čudu – da samo budem tamo zajedno s drugim sudionicima pred Gospodinom. Bez osuđivanja, u molitvi. Zajedno. I uzajamno. I zahvalan sam organizatorima susreta što se nisu pretvarali da takve stvari nisu važne nego su uvijek govorili o njima veoma oprezno i taktično. Osim toga, u kontekstu cijele situacije u regiji, zajedničko pjevanje na ruskom, na susretu u Rigi – usprkos ovim poteškoćama – meni je bio vidljiv znak nade.

Ishod mnoštva priprema

Susret tijekom vikenda pripremao se nekoliko mjeseci. To je osobito radio team mladih iz različitih Crkava uz pomoć svojih pastora. U proljeće je zajednica iz Taizéa poslala u Latviju dvije mlade volonterke. Jedna od njih bila je Maria iz Rumunjske:

Otkako smo prvi puta posjetile Latviju u svibnju 2014., tijekom našeg dvo i pol tjednog boravka u toj zemlji mogla sam vidjeti i osjetiti ogromnu čežnju Latvijaca za tim susretom – želja da podijele iskustva, da pruže dobrodošlicu drugima, da ih drugi upoznaju i da uspostave nove veze u ljudskoj i kršćanskoj obitelji. Silna nas radost prožima ovih dana što pratimo izbliza događanja na ovom susretu – što vidimo poznata lica koja sjaje neopisivim sjajem, a crkva je prepuna mladih te osjećamo jedinstvo izvan svih granica. Kao i uvijek, ovaj je susret velik znak nade svima izravno ili neizravno uključenima u njega.

Druga volonterka Marija iz Koreje, također je bila sudionikom susreta:

Veoma smo sretni što smo se vratili u Rigu! Kao volonteri iz Taizéa, bili smo već u Latviji u svibnju da bismo izvijestili i pozvali mlade na ovaj baltički susret. A sada susret se odvija u predivnom ozračju. Latvijci su doista sretni što mogu pružiti dobrodošlicu ljudima iz različitih zemalja. Zajedno se molimo, zajedno pjevamo, zajedno jedemo – sve radimo „zajedno“ u Gospodinu. Prekrasno je to gledati i osjećati. Gospodine, blagoslovi nas i pomozi nam da uvijek budemo obzirni jedni prema drugima, baš kao sada.