Krist je svoje prijateljstvo darovao svakome, ne odbijajući pritom nikoga. Oni koji ljube Krista širom cijelog svijeta, koračaju Njegovim stopama i čine veliku zajednicu prijateljstva. Nju nazivamo zajedništvom.

Prijedlozi 2014., uvodni dio

Od našeg zadnjeg posjeta Bjelorusiji u proljeće 2013. tijekom proslave pravoslavnog Uskrsa, prijateljstvo s mladima i crkvenim vođama iz različitih gradova produbljeno je Europskim susretom u Strasbourgu na kojem je sudjelovalo više od 1.000 mladih Bjelorusa, koji su prisustvovali i ljetnim susretima u Taizéu. Od mog prvog dana provedenog ove godine u Bjelorusiji, doživio sam tu "zajednicu prijateljstva." Tijekom susreta sa mladima, običavao sam spomenuti kako sam došao posjetiti prijatelje, i svuda su vodili veliku brigu o meni.

Ne možemo živjeti vjeru sami za sebe. Vjera se rađa kada postoji iskustvo zajedništva, kada otkrivamo da je Krist izvor neograničenoga jedinstva.

Prvi prijedlog – Pridružiti se lokalnoj zajednici i njezinoj molitvi

U Gomelu smo susreli mlade u pravoslavnom samostanu. Odmah su nam iznijeli dojmove o nedavnom boravku u Taizéu u kolovozu: »Upoznali smo mlade kršćane iz drugih zemalja i pronašli mnoge sličnosti, uključivo brojna pitanja s kojima smo suočeni u našim svakodnevnim životima. « Tijekom mog uzvratnog posjeta, bilo je to često očigledno, da nam je Krist bio jedina poveznica.

Kada bi lokalne zajednice, odnosno župe, skupine i dušobrižništva sve više postajali mjesta prijateljstva! Topla i gostoljubiva mjesta na kojima podržavamo jedni druge, gdje obraćamo pozornost na one koji su slabi, na strance, na ljude koji ne dijele naše zamisli...

Prvi prijedlog

Tijekom prve večeri u Minsku bilo je radosno vidjeti brojne mlade koji dolaze u Taizé ljeti, adolescente, ali i pravoslavne studente teologije koji su se pridružili susretu kako bi saznali više o zajednici i susretima.

Tijekom posjeta mladima katoličke crkve u Grodnom, duboko sam osjećao kako oni već pripadaju jednom »toplom i gostoljubivom mjestu prijateljstva«. Za mene kao stranca jedno od najupečatljivijih iskustava bilo je gostoprimstvo na svakom koraku. Tijekom cijelog putovanja osjećao sam kako smo mi koji ljubimo Krista uistinu ujedinjeni.

Činimo djela solidarnosti, zajedno s kršćanima drugih vjeroispovijesti, ali i s ljudima koji ne dijele našu vjeru. Bilo da se radilo o materijalnom ili duhovnom siromaštvu, solidarnost je recipročna, jer pružajući pomoć često je i sami primamo.

Drugi prijedlog - Proširiti prijateljstvo preko granica koje nas zaustavljaju

Tijekom mog posjeta mnogim mjestima ljudi su mi iznosili brojne inicijative solidarnosti koje su pokrenuli kršćani. U jednoj od najvećih pravoslavnih župa u Minsku koja redovno šalje skupine mladih u Taizé, ljepota liturgije izvire iz nekih velikih društvenih projekata koje je pokrenula Crkva, poput radionica za osposobljavanje osoba sa poteškoćama u učenju.

U Grodnom sam upoznao pravoslavnog svećenika koji mi je predstavio nekoliko društvenih projekata koje financira Crkva, poput projekata za siromašne i djecu. Zahvalan sam na tom razgovoru kojim sam ostvario novi i korisni kontakt; svećenik mi je također pokazao crkvu neobične arhitekture iz 12. stoljeća, Kalozhskaja Carkva, te pravoslavnu katedralu.

Umjesto da ostanete sami sa svojim pitanjima, pronađite nekoliko drugih ljudi s kojima ih možete podijeliti, jednom tjedno ili mjesečno. Pročitajte zajedno stranicu Evanđelja ili neko drugo čitanje. Molite zajedno uz pjesmu, biblijsko čitanje ili dugi period tišine.

Treći prijedlog – Redovno razgovarajte i molite s drugima

Za vrijeme mog boravka u Brestu, nakon mise u katoličkoj župi lokalna je zajednica pripremila molitvu s pjesmama iz Taizéa i pozvala župljane da se pridruže. Sudjelovalo je i nekoliko mladih protestantske vjeroispovijesti. Nakon zajedničke molitve,
oni koji su se pridružili pjevanju i sviranju bili su vidno radosni što su mogli pomoći drugima u molitvi.

U Grodnom su mladi sa nekoliko starijih osoba sudjelovali na mjesečnom razmatranju koje je okupilo kršćane različite vjeroispovijesti.

U našem selu, gradu ili regiji postoje ljudi koji također ljube Krista, ali na drukčiji način od nas. Zvati se »kršćanima« podrazumijeva nositi Kristovo ime. Naš kršćanski identitet primamo krštenjem koje nas sjedinjuje sa Kristom.

Četvrti prijedlog – Učiniti vidljivijim zajedništvo svih koji ljube Krista

U Minsku sam pozvan na molitvu i susret u grko-katoličkoj crkvi. Pritom mi je jedan od svećenika napomenuo kako je njegov prijatelj, pravoslavni svećenik iz druge regije namjeravao doći u Taizé ili pristustvovati jednom od naših susreta. Nadahnuo me ovaj primjer prijateljstva koji nadilazi granice vjeroispovijesti.

Ako kršćani žele slijediti Krista i dati Božjoj svjetlosti da zasja u svijetu, ne mogu ostati podijeljeni. Ujedinjuje nas Duh Sveti.

Četvrti prijedlog

Smatram kako je potraga za jedinstvom kršćana snažno povezana sa našom željom da napredujemo u zajedništvu sa crkvenim dužnosnicima zemalja koje posjećujemo. U tom smislu je susret sa metropolitom Pawelom iz Minska i Slutska, namjesnikom Bjelorusije, bio veliki blagoslov. Bio sam iznimno ohrabren njegovim srdačnim prijemom tijekom mog prvog dana boravka u Minsku.

Idućeg dana sam također imao priliku u Grodnom upoznati nadbiskupa Alexandra Knasziewicza, koji je ujedno i predsjednik Vijeća katoličkih biskupa Bjelorusije. Te susrete smatram vidljivim znakom Duha Svetoga koji djeluje na našem ujedinjenju.

Napuštajući Bjelorusiju nakon posjeta nekolicini gradova, moje je srce bilo puno zahvalnosti. U mnogim mjestima, mladi kršćani preuzimaju manje obveze kako bi otvorili vrata ljubavi Božjoj u svojim životima. Posebno me obradovalo što me kao pravog hodočasnika ugostilo nekoliko obitelji različitih vjeroisposvijesti. Naše Crkve nisu u punom zajedništvu, ali već se možemo zajedno okrenuti Kristu.

Okrenimo se Kristu u jednostavnoj molitvi, smjestimo se »pod istim krovom« ne čekajući da sve bude potpuno usklađeno, i tako živimo u očekivanju punog zajedništva.

Četvrti prijedlog