Svaki puta kada napustimo Taizé, nas braću po povratku uvijek iznenadi kada zateknemo crkvu posve punu, kao na blagdan Uzašašća.

Nekolicina moje braće i ja boravili smo ovoga tjedna u Rimu. Tamo se održavala glavna skupština međunarodne udruge Caritas s izaslanicima iz 138 zemalja svijeta. Zamolili su nas da svakoga dana pripremimo molitvu onako kako to činimo ovdje u Taizé-u.

Sudjelovali smo u njihovim razmatranjima i raspravama. Zajedno smo se radovali što papa Franjo poziva sve nas da budemo siromašna Crkva – Crkva za siromahe. Kada dijelimo nešto s drugima, Bog nam udjeljuje radost življenja.

Svaki od sudionika ulaže svoje snage kako bi u zemlji u kojoj djeluje izrazio solidarnost sa siromašnima. Bilo je veoma dojmljivo vidjeti tako predane ljude iz svih dijelova svijeta. Čuli smo snažna svjedočanstva iz Nepala, Palestine, južnog Sudana i iz mnogih drugih zemalja.

Jedan od govora koji me silno dirnuo bio je govor jedne Sirijke – Dane. Ona je naglasila da je materijalna pomoć važna u situaciji koja se čini bez nade, ali je istaknula i važnost solidarnosti koju živimo u svojim srcima.

Možda vam je poznato da smo prije tjedan dana ovdje u Taizéu pokrenuli akciju pomaganja izbjegličkom logoru u Jordanu u kojemu na tisuće Sirijaca iščekuje svoju budućnost. Oni koji to žele mogu nam pomoći svojom donacijom. Također ćemo poslati dvoje mladih da žive godinu dana u tom logoru i pružaju pomoć potrebitima. Osobni susreti s ljudima su nezamjenjivi.

Ne želimo nikada zaboraviti da je Krist došao za sve ljude bez iznimke. On je obznanio Božju ljubav prema malenima, prema svima onima koji ne znače mnogo u očima ljudi – siromasima, isključenima iz društva i zaboravljenima. Bog nas čeka u siromasima; iz njihovih očiju Bog nas promatra.

Sa članovima Caritasa također smo se prisjetili da nam sve što postoji dolazi od Boga. On je poslao Duha Svetoga u svijet da ga ispuni svojim dahom. Kada je Krist sa križa raširenim rukama obuhvatio cijeli svijet ujedinio je sva stvorenja u svojoj ljubavi.

Bog nam je povjerio ova stvorenja, koja ranjena od ljudi, čeznu za iscjeljenjem. On želi da velikodušno sudjelujemo u očuvanju svega stvorenog i da se tako obnovi lice zemlje.

Prošle nedjelje neki među vama stigli su u Taizé na molitvu kojom smo proslavili 100-godišnjicu rođenja brata Rogera. Željeli smo prvu proslavu ove obljetnice održati s onima iz šire okolice Taizéa, ne samo s mladima nego i s obiteljima, djecom i starijim ljudima.

Tijekom ovog mjeseca svibnja u zajedništvu smo s mnogim mladima koji se također okupljaju radi proslave ove stogodišnjice. Na našim mrežnim stranicama nalazi se dojmljiva karta svijeta, s prikazom lokacija na svim kontinentima na kojima se moli i obilježava ovaj događaj.

Posvuda u svijetu, ovi mladi ljudi uz molitvu poduzimaju i djela solidarnosti, u duhu brata Rogera koji nikada nije dijelio traganje za Bogom od solidarnosti s ljudima.

Ovdje se također nalaze tri prilike za iskazivanje solidarnosti predložene ljudima iz šire okolice Taizéa: 1. upravo sam govorio o izbjegličkom logoru u Jordanu; 2. počeli smo također prikupljati lijekove za narod na Kubi (to će trajati do kolovoza), i 3. podupiremo susrete djece koji se u lipnju održavaju na lokalnoj razini u obližnjem selu.

Završiti ću tako što ću reći nešto o svetkovini ovih dana. U vrijeme Uzašašća, Krist nam pomaže shvatiti da nas nikada ne ostavlja same: »Ja sam uvijek s vama do svršetka svijeta«, rekao je svojim učenicima. Njegov Duh Sveti ostat će s nama zauvijek. A njegova prisutnost otvara nas prema radosti i duhu slavljenja.

Većina vas sutra odlazi. Kao što je poslao svoje učenike, Krist zove i nas, svakoga među vama, da prenosimo otajstvo nade ljudima oko nas i postanemo svjedocima solidarnosti i mira.

Bog je uvijek iznova želio oživljavati u nama povjerenje da će okupiti sve ljude u jednu ljudsku obitelj. Neka se ova nada Evanđelja proširi na svekoliko čovječanstvo!

Uzašašće, vitraj brata Erica