Bilo je osobito dirljivo sudjelovati u tjednu povijesnih događanja u Taizéu. U zajednici je vladalo ozračje silnog veselja i uzbuđenja, ali istodobno i osjećaj mira i nostalgije. Jasno se mogla osjetiti nazočnost brata Rogera; bilo je prekrasno susresti braću iz Taizéa objedinjenu u njegovo ime. Na tisuće mladih već je promijenilo svoje shvaćanje života; poboljšalo je svoj život, ali i živote drugih ljudi. Veoma me je dotaknuo osjećaj kontinuiteta ove baštine, a to je da duh brata Rogera i dalje živi unutar zajednice; da je Duh Sveti, Duh zajedništva i gostoljubivosti jači nego ikada. Radost, jednostavnost, milosrđe i vjera temelji su Taizéa.

Kada sam stigla u Taizé, uistinu me je dotaknulo jedinstvo među tisućama ljudi iz cijeloga svijeta. Preostali dio godine često osjećam kao da me vanjski svijet i vijesti na medijima nekako prisilno ugnjetavaju: vijesti o ratovima, vjerskim sukobima... međutim, ovdje u Taizéu, svi smo zajedno u duhu dijeljenja i mira. Prošle godine, veoma me je deprimirao sukob između Rusije i Ukrajine. Kao da Europska Unija nije nešto stvarno nego utopija. Međutim, došavši u Taizé shvatila sam da je Europa ovdje: ujedinjena, da pjeva i moli za mir. Taizé, mjesto u kojemu i Rusi i Ukrajinci razgovaraju, sviraju, smiju se, ne gaje osjećaje mržnje jedni prema drugima, gdje nema nasilja... mjesto mira i zajedništva, na kojemu možemo naći nadu u budućnost, usprkos svim našim poteškoćama.

Ovoga tjedna, tijekom sudjelovanja u razmišljanju na temu: «Prema novoj solidarnosti», prisjetila sam se svog omiljenog odlomka iz Biblije: Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti
i smjerno sa svojim Bogom hoditi. » (Mih 6, 8).

Za mene, ovaj odlomak sažima mnoge različite načine na koje pokušavamo razumjeti i odrediti pojam «solidarnosti», tijekom cijeloga tjedna. U međusobnim raspravama i posjetima raznih gostujućih govornika, prikupljeno je mnogo ideja, poput onih da budemo što otvoreniji, skloni primanju drugih, da ne mislimo samo na vlastitu udobnost, da se zauzmemo za druge ljude i borimo se protiv predrasuda - za jednakost i pravdu.

Ali kako da to činimo? Dok skrušeno hodimo s Bogom u svijetu u kojemu nam je toliko toga darovano slučajno ili stjecajem okolnosti, jesmo li se u stanju suočiti s izazovom, da se ne ograničimo samo na ispravno življenje, nego da sve to činimo nježno, blago i odana srca? Ako smo u stanju to učiniti, onda možda i možemo napredovati prema novoj solidarnosti.

Braća iz Taizéa ne razgovaraju samo o Novoj solidarnosti nego se doista jako trude da to i postignu. To sam shvatio kada sam imao tu čast biti dionikom tjedna Nove solidarnosti ili «Velikog tjedna» u Taizéu. Zapanjilo me što sam vidio na tisuće ljudi, posebno mladih iz različitih zemalja, denominacija i čak religija, da zajedno pjevaju i mole tu u crkvi, i pomislio sam da bi možda tako moglo izgledati Kraljevstvo Božje. Forumi o milosrđu, radosti i jednostavnosti na kojima su sudjelovali mlađi i stariji govornici s različitih motrišta, pomogli su mi razumjeti stvarnu potrebu za ovim trima stvarima u mom vlastitom životu radi izgradnje nove solidarnosti.

Mladi glazbenici iz cijeloga svijeta pokazuju svoje vještine na «Festivalu naroda». Doista sam uživala u izvedbi Yeram, volonterke iz Južne Koreje, koja nas je oduševila svojim toplim i neodoljivim glasom; radosno nam je otpjevala tri pjesme, odjevena u korejsku tradicionalnu živopisnu narodnu nošnju.

Ima mnogo stvari koje mogu ujediniti ljude usprkos njihovim razlikama, a jedna od njih je umjetnost. Tijekom ovog posebnog tjedna, svakoga dana održavao se Festival naroda. Pojedinci i skupine ljudi pozivali su nas da saznamo nešto više o njihovom zavičaju i kulturi i to je bilo veoma dragocjeno iskustvo. Sudionici ovih susreta svirali su na svojim glazbalima i izvodili plesove. Nisu to bile nikakve slavne medijske zvijezde, međutim, nama su bili anđeoski zadivljujući.

Mladić po imenu Vasyl iz Ukrajine i Sasha iz Rusije, nadopunjavali su se svojom nadarenošću. Sasha je svirao harmoniku a Vasyl je pjevao ukrajinski tango. Bilo je to veoma dirljivo – poseban trenutak jedinstva.

Biti zajedno u tišini jedan je od najdubljih načina međusobne komunikacije. Međutim, rijetko to činimo, jer većina nas živi veoma užurbanim načinom života. U nedjelju, 16. kolovoza, pola sata tišine, usred dana stvorilo je ozračje mira i jedinstva među ljudima u crkvi Pomirenja, u Taizéu. Osobno mislim da je ovo bio vrhunac proslave cijelog vikenda.

Zapanjilo me je koliko je različitih crkvenih poglavara ujedinjeno molitvom, usprkos tipično ljudskom stajalištu da se osjećaju sigurno samo podijeljeni u male kongregacije i u borbi protiv «stranaca». To je nevjerojatna revolucija Taizéa: razlike nas ne ograničavaju nego objedinjuju. Svi narodi, kulture, jezici i crkvene denominacije okupljaju se kao jedna zajednica, ojačana pjesmom i molitvom.

U ovom posebnom tjednu najviše mi se sviđao susret s predstavnicima crkve u vrtu braće iz Taizéa. Bilo je veoma dirljivo svjedočiti ovom značajnom trenutku, kada su se 10 godina nakon smrti brata Rogera, ljudi svake životne dobi iz cijeloga svijeta i iz različitih crkvi okupili i govorili riječima jedinstva i zajedništva u crkvi.