«Na Kosovu je bilo nekoliko izuzetnih trenutaka. Posjet novom katoličkom biskupu Prizrena dao nam je priliku za razgovor o situaciji u tamošnjoj Crkvi koja je dinamična, s puno mladih, ali gdje se postavlja pitanje kako doći do osobnije predanosti vjeri i molitvi.

Zatim, sjajno poslijepodne provedeno u manastiru Visoki Dečani još nam je jednom otkrilo osjećaj ljepote koji je toliko prisutan u pravoslavnoj tradiciji. To je vidljiva ljepota mjesta, crkve, fresaka, ali isto tako i unutrašnja ljepota mira srca i stalne molitve. Usprkos teškim okolnostima – zbog nesigurnosti, manastir danju i noću čuvaju talijanski vojnici – redovnici si ne dopuštaju odstupiti od onoga zbog čega su ovdje: života u molitvi i bratskog zajedništva, svjedočeći Uskrsnuće.

Drugo poslijepodne, u gradu Ferizaj, bilo je posvećeno molitvi s pjesmama iz Taizéa te susretu s grupom mladih. Oni su bili u Zagrebu, a ovo je bila prilika da razmijene svoje dojmove i razmisle o nastavku.

U Srbiji je najdirljivije od svega bilo slušati iskustva mladih koji su putovali u Zagreb. Svi su bili oduševljeni gostoprimstvom koje su im iskazale hrvatske obitelji. Neki su krenuli na put s određenom zadrškom, ponekad su se morali suprotstaviti neslaganju svojih roditelja. Nakon svega što se dogodilo ovih posljednjih godina, nisu bili sigurni da će biti dobrodošli. No, svi su doista doživjeli predivno iznenađenje istinskog susreta ljudi s ljudima, koji nadilazi stereotipe i predrasude. Mladi iz Srbije bili su tako sretni što su ih obitelji primile u svojim domovima s toliko pažnje. Prvoga su dana neki od hrvatskih domaćina čak telefonirali roditeljima svojih mladih gostiju iz Srbije kako se ne bi brinuli; a zatim tako nastavili svakoga dana, prijateljski, samo da bi iz zadovoljstva razmijenili nekoliko riječi…

U Bosni i Hercegovini imao sam priliku sudjelovati u molitvama s pjesmama iz Taizéa, u Mostaru i Sarajevu. Već više od petnaest godina, redovni su nam posjeti omogućili da izrazimo svoju solidarnost s ovom potresenom zemljom, a ovi trenuci molitve i susreta postali su nešto vrlo jednostavno i prirodno. Istovremeno, kao što je primijetio kapelan mladih katolika iz Sarajeva, zajednička molitva s pjesmama i tišinom omogućava nam da uđemo u svježinu stvarnosti koja nas nadilazi, u otajstvo Kristove prisutnosti.

Također mi se pružila prilika za susret s Pravoslavnom crkvom koja je brojčano najvažnija crkva u Bosni i Hercegovini. U većinski muslimanskoj sredini grada Zenice, mladi se pravoslavni kršćani redovito sastaju. S katoličkim kapelanom za mlade, koji je također profesor u katoličkom sjemeništu, posjetio sam pravoslavno sjemenište u Foči, 80 km istočno od Sarajeva. Iz našeg je razgovora bilo vrlo jasno da su svi kršćani zajedno pozvani biti svjedocima Kristova mira te pokazati isto poštovanje svim žrtvama nepravde i nasilja, kojoj god etničkoj ili vjerskoj skupini pripadale.»