Do dva sata poslijepodne prvoga dana stigla je samo jedno grupa, ona iz Potosia. Nakon toga se sve okrenulo: grupe su stizale iz čitave Bolivije: Cochamambe, Sta. Cruza, i veliki broj njih iz Altiplana – visoravni. Neki, kao skupine iz Chume i Titicachia putovali su više od dvanaest sati. Više od 150 ljudi iz Jesus de Macaca došlo je u kamionima! Bilo je i mladih iz Argentine, Čilea, Brazila i iz Dominikanske Republike. Došli su i dobrovoljci iz Europe koji trenutno rade u Boliviji. U pola sedam navečer biskup je pozdravio mlade, objašnjavajući zašto su ti dani pomirenja toliko važni. Tijekom dana prije susreta ljudi su se bojali novih prosvjeda i zapreka na cestama u raznim dijelovima zemlje. U listopadu prošle godine El Alto je bio središte prosvjeda koji su doveli do predsjedničke ostavke. Tako je za mnoge susret bio kao svjetlo upaljeno u mraku.

Papinski je nuncij pročitao poruku Pape Ivana Pavla II i poruku Brata Rogera na Ajmara i Španjolskom jeziku: « U Boliviji, kao i u svim drugim zemljama svijeta, brojni od vas znaju kako nije moguće napredovati bez opraštanja i bez stalnog mirenja. Vi se želite pripraviti na stvaranje povjerenja oko sebe.
Stoga možemo zajedno moliti:
Duše Sveti, ti živiš u svakom čovjeku, ti u nas polažeš temeljne stvarnosti Evanđelja: dobrostivost srca i praštanje.
Ljubiti i pokazati to svojim životom, ljubiti dobrostivošću srca i praštati: tu nam daješ pronaći jedan od izvora radosti…»

Lica iz Altiplana

Susret je održan u školi koju vode salezijanci. U školi je velika sportska dvorana, 50x20 metara. U danima prije susreta, tim je mladih ukrasio dvoranu za molitve. Postavili su tri velika panoa, jedan s prikazom Emmausa, drugi sa svadbom u Kani, a treći s Trojstvom. Sva su lica jasno dolazila iz Altiplana. Na slici Trojstva jasno se vidjelo lice žene. Za ljude iz Altiplana ona predstavlja Pachamamu, «majku zemlju». Povrh toga bio je postavljen andski križ, kvadratni kameni križ sa suncem u sredini. U mjesnim osjećajima on predstavlja Boga Oca. Panoe su oslikali mladi koje podučavaju Isusovci na Fakultetu za umjetnost u Oruru.

U solidarnosti s onima koji trpe

U subotu je dan započeo molitvama u župama. U svakoj je župi odgovoran bio tim mladih. Nakon toga su organizirane posjete mjestima patnje i nade, i različitim dobrovoljnim projektima. Na taj je način izražena činjenica kako su molitva i ljudska solidarnost dvije stvarnosti vjere koje se nadopunjuju. Tijekom poslijepodneva su se u salezijanskoj školi održavale radionice s temama iz Biblije, o jedinstvu kršćana, trenutnim političkim prilikama u Boliviji, putovima pomirenja, Božjem pozivu svakom čovjeku.

Jedan od braće koji je pomogao pripremiti susret piše: «Jedan je svećenik po završetku susreta primijetio: po prvi su puta na susretu mladih oni sa sela i oni iz gradskih sredina bili uistinu uključeni, ne formirajući odvojene skupine. U svojoj župi ja već petnaest godina nastojim uvjeriti mlade da pjevaju na Aymari kao i na Španjolskom, no oni su to stalno odbijali. Nakon ovog su susreta na kraju mise spontano zapjevali jednu od pjesama iz Taizéa na Aymari!»