U Demokratskoj Republici Kongo
Evo nas u Lubumbashi, «prijestolnici bakra», udaljenoj više od 2000 kilometara od glavnog grada, Kinshase. Nismo očekivali takvu dobrodošlicu u zračnoj luci! Bilo je to više nego sam mogao i zamisliti. Neki su čak donijeli cvijeće! Kakvo je zadovoljstvo biti tako dočekan od prijatelja koje poznajemo, ali i od toliko mladih, koji većinom i ne poznaju Zajednicu. Prisutna je bila čak i lokalna televizija koja je svaki dan pratila naš posjet govoreći o našim sastancima.
Sreli smo ljude koji su nam ispričali o svom prvom kontaktu s Taizéom 1970-ih. Upravo je tim tadašnjim susretima započelo lokalno Povjerenstvo za pastoral mladih koje je danas jezgra aktivnosti za mlade . Neki su nas od njih pratili cijelo vrijeme kod posjeta i susreta s crkvenim vođama kao na, primjer na seminaru u Kafutu. Tamo smo posjetili biskupa, a kasnije imali vrlo prijateljski sastanak s budućim svećenicima.
Posjet Prihvatnom centru za «djevojke izložene riziku» (tj. djevojke s ulice) koji vode sestre uršulinke u Lubumbashi bio je vrlo dirljivo iskustvo; osobito pogled na ove vrlo mlade djevojke, od kojih su neke možda stare svega 7 godina, kako zrače radošću i zahvalnošću prema sestrama. Kakav sklad! Mislim da su u sestrama našle ono što im je nedostajalo u životu: prisutnost svojih roditelja. Kroz kakve su samo patnje prošle ove djevojke! Slušali smo što nam je jedna od sestara rekla o teškoćama kroz koje su prošle te djevojke, uključujući nasilje svih vrsta.
U petak su mladi organizirali mali susret u Luteranskoj crkvi, nakon čega je uslijedila molitva oko križa. Bilo je prisutno tridesetak ljudi. Pastor je bio dirnut videći mlade različitih denominacija kako zajedno mole oko križa.
U Subotu je bio dan za razmatranje u čijem je središtu bio poziv Petra nakon čudesnog ulova ribe (Lk 5, 1-11). Nakon kratkog biblijskog uvoda uslijedio je razgovor o značenju gospodinova poziva Petru. «Izvezi na pučinu pa bacite mreže svoje za lov». Ova je razmjena mišljenja vrlo važna za zemlju u njenoj novoj povijesnoj situaciji nakon održavanja slobodnih i demokratskih izbora. Potrebno je prihvatiti mnoge izazove kako bi se pomoglo ljudima nadvladati bijedu čijom su žrtvom postali. Ovaj je susret bio vrlo značajan da bi mladi mogli izraziti svoja stajališta.
Dok se krećete po gradu Lubumbashi i vidite bogatstvo kojim obiluje zemlja (bakar), dok stanovništvo živi u neviđenom siromaštvu, jednostavno vam se smuči. Toliki su mladi prisiljeni raditi u uvjetima koji su ponekad neljudski kako bi zaradili samo malo novca. Neki rade u rudnicima urana bez ikakve zaštite i izloženi su radijaciji.
U Tanzaniji
I u Tanzaniji su nas tako srdačno dočekali. Mladi i župnik došli su u zračnu luku. U četvrtak smo sudjelovali u redovitoj večernjoj molitvi studenata medicine. Predstavili su nas mladima i objasnili smo im zašto smo ovdje. Sljedećeg dana smo pripremali naš zajednički dan molitve i razmatranja.
Dan je počeo Euharistijom koju je predvodio pomoćni biskup. On je jednom bio u Taizéu. Uslijedio je biblijski uvod; razgovor u malim grupama bio je vrlo kvalitetan. Mislim da su mladi bili dirnuti pozivom da se okrenu drugima, i pitanjem «kako davati svoj život za druge?». Bilo je lijepo ponovo vidjeti mlade koje smo susreli u Taizéu. Neki su od njih završili studije i sada rade kao liječnici, medicinske sestre... Pripremanje ovog posjeta bilo je za njih vrlo zahtjevan posao, osobito za vrijeme ispita. Morate se diviti onima koji, iako umorni, ulože svoju preostalu energiju kako bi susret protekao kako je planirano.
Duboko smo zahvalni dobrodošlici koju nam je pružio kardinal i sestre Sv. Franje od kojih je jedna i iz Ruande. Ispričala nam je o situaciji u svojoj zemlji. Svuda se postavlja isto pitanje: Kakva je situacija u Kongu? Ovo je bila prilika da ih upoznam s onim što se tamo događa.
Kenija
«Ovdje nastavljamo povezivati ljude. Ovoga ljeta bit će više Kenijaca u Taizéu. To će nas pokrenuti!... Odsjeli smo u Umoji, velikoj radničkoj župi na rubu grada. Gradsko središte Nairobija, sa svojim futurističkim neboderima, okruženo je prstenom radničkih područja između kojih su skrivena sirotinjska naselja u kojima je 2,5 milijuna ljudi stiješnjeno na oko 5% teritorija. Dva puta dnevno grad je na rubu totalnog kolapsa jer je promet na svim glavnim arterijama blokiran... Tako dosta vremena provodimo u javnom transportu, prometnim čepovima, okruženi ispušnim plinovima i glasnom muzikom koja dolazi iz mnogobrojnih vozila... Boravak u župnom domu omogućava nam da se upoznamo sa životom svećenika...
Jučer smo imali sastanak na Upper Hillu, u salezijanskoj župi. Došlo je 150 mladih od kojih su mnogi iz vrlo siromašnih područja, osobito iz područja Kariobangi, odakle su mladi proteklih godina dolazili u Taizé. Za mnoge je od njih bilo pravo otkriće upoznati ovaj dio Nairobija; bili su zadivljeni prostorom, zelenilom, cvijećem, crkvom... Dva vrlo otmjena vjenčanja obavljena su netom prije našeg sastanka... Kontrast između mladih iz siromašnih četvrti i gostiju u svečanim odijelima i moćnim automobilima na dramatičan je način ukazao na jaz između bogatih i siromašnih, koji često žive svega nekoliko stotina metara jedni od drugih.
Jučer smo otišli na molitvu u jednu od župa u slamu ’Kariobangi’. Ovdašnji su nam mladi puno pomogli na sastanku na Upper Hillu i sada smo željeli dobiti povratne informacije od njih. Svi su rekli kako su bili sretni što su sudjelovali, iako nisu svi u potpunosti shvatili značenje toga susreta.
Danas smo imali vrlo ispunjen dan. Ujutro smo sudjelovali na Pepelničkoj misi. Na naše iznenađenje, svećenici su nas pozvali da ih pratimo dok su raznosili pepeo u pojedinim školama (katoličkim, javnim i privatnim, što je za mene bilo iznenađenje. Nisam ništa slično vidio kod nas u Kongu)...Učenici su rado sudjelovali iako nisu svi razumjeli značenje onoga što se događalo. Nakon toga smo sa svećenicima posjetili ostale župe dekanata, između njih i povjerenika za mlade nadbiskupije. Vrlo su nas lijepo dočekali u župama; ali koliki je kontrast između nekih župa koje su očito bogate i dobro situirane i drugih u dubinama siromašnih naselja.
Četvrtak 22. veljače: Upravo smo stigli u Kampalu nakon 13 sata putovanja autobusom. Iako kasno navečer, mladi su nas dočekali.»
U Ugandi
«Susret na sveučilištu Sv. Augustine Makerere prošle nedjelje bio je zaista jako lijep! Mladi, uglavnom studenti, jako su to dobro organizirali! Na početku, kratka vježba pjesama, a zatim molitva koju su vodili mladi. Zapanjujuće je vidjeti ih kako brzo uče pjesme! Kasnije smo imali kratki biblijski uvod, ponovo Lk 5. Zadržali smo isti tekst zbog učinka koji ostavlja na mlade. Dirnuti su njegovim pozivom da postanu odgovorni u našem svijetu podložnom tolikim fluktuacijama. Nakon toga je uslijedilo 20 minuta tišine, razgovor u malim grupama i na kraju jednostavan obrok. Poslijepodne smo u malim skupinama razmatrali «Pismo iz Kalkute» . Drugi dio Pisma jako je dirnuo mlade. Između onih koji su nam pomogli i kojima želimo reći veliko hvala, iako obično ne navodimo imena, želimo spomenuti Alexa koji studira i poučava glazbu, a uz to je i član «Potpore mladih»; bio nam je od neizmjerne pomoći. Unatoč ispitima, uključio se duhom i tijelom kako bi dan dobro protekao.
Poslije smo krenuli na zapad, prema Mbararau, s grupom klerika... dan u maloj zajednici za mlade koji su tražili svoj put povratka u društvo; oni sudjeluju u programu informiranja studenata o AIDS-u, kroz muziku i seminare: «Program Promjene Ponašanja» i «Život u Duhu».
Proveli smo i jedan dan u karizmatskoj zajednici. Ovo je važan čimbenik u zemlji. Zajednica u kojoj smo bili postoji već osam godina i odlikuje se kreativnošću i velokodušnošću. Zatim smo posjetili zajednicu Siromašnih Klarisa gdje smo uživali u tišini!
U Kampali smo nastavili s povezivanjem ljudi zaduženih za pastoral mladih. Povjerenik će za Uskrs doći u Taizé.
Ovoga je jutra jedan od nas braće išao u katoličku katedralu, dok je drugi otišao u anglikansku katedralu, a zatim pravoslavnu... Ono što možemo ponuditi nije nešto jako impresivno i ljudi su malo iznenađeni da nemamo strategiju ili projekt za razvoj ili fondaciju...
Ne možemo procijeniti utjecaj ovih trenutaka ponuđenih ponekad bez mogućnosti da više kažemo o Taizéu... Ovakva je služba moguća samo zato što smo odlučili slijediti Uskrslog Krista... Sutra ćemo se sastati s anglikanskim kapelanom u Makerereu...»
