Početkom siječnja dvojica su braće nazočila sprovodu mons. Christodoulosa, nadbiskupa Atene i cijele Grčke. Za života je dobro poznavao brata Rogera i pažljivo pratio što se događa u Taizeu. Jedan od braće vratio se tijekom travnja u Grčku na duži posjet. Susreo se sa suradnikom novoga nadbiskupa, mons. Hieronimosa, a raspravljali su o mogućnostima budućih kontakata s Pravoslavnom Crkvom u Grčkoj.

Slijedili su susreti s mladima u Volosu, Halandri (Atena), na otoku Syrosu, u Solunu i Xanthiju. Razgovarali su o životu Crkve u Grčkoj i u drugim zemljama, o susretima u Taizéu i o čežnji kršćana različitih tradicija da se bolje upoznaju. Pojavila su se pitanja o molitvi, vjeri i sumnji. U Grčkoj se društvo ubrzano mijenja i pitanja o vjeri nastaju na drugačiji način. U Halandri je bilo impresivno vidjeti s kakvom su se ozbiljnošću mladi, u pratnji svojih svećenika, zanimali na koji način mogu stupiti u kontakt s onima koji ne mogu vjerovati.

Jedne večeri se katolička crkva sv. Ivana Krstitelja u Psyhiku blizu Atene ispunila za molitvu kojuje pripremio mladi pravoslavac s pjesmama iz Taizéa i molitvama iz pravoslavnog molitvenika, s biblijskim čitanjima te vremenom tišine. Sudjelovali su mladi i stariji, između ostalih i mons. Foskolos, katolički nadbiskup u Ateni. Prisustvovali su pravoslavni, katolički i protestantski kršćani

Putovanje je završilo molitvom i susretom u Skopju. Najkraći je put od sjeveroistočne Grčke do Makedonije uz jezero Dorian, no budući da nema ni autobusa ni vlaka u blizini, dio puta mora se prijeći pješice. Pokraj granice, u prekrasnom mirnom krajoliku uz obalu jezera, nalazi se crkva posvećena sv. Ćirilu i Metodu. Dvojica Grka koja su u 9.st napustila rodni Solun i, kao što je sv. Pavao "svima bio sve” (1 Kor 9, 22), postala Slavenima, sa svim Slavenima kojima su donijeli Evanđelje. Proći polako kraj njihove crkve u vrijeme kada se mogu čuti teške riječi s obje strane granice, bio je izravan poziv na razmišljanje o ovim povijesnim osobama. U njihovo su se vrijeme usudili ići dalje od strogo utvrđenih identiteta. Danas nas Evanđelje također poziva da izdržimo pomirenoga srca u situacijama frustracije i napetosti.