Mladi iz Laosa na različite načine sudjeluju u Hodočašću povjerenja. Prateći posjet s jednim od braće Ban Kamphengu u provinciji Champasak i Tašketu, grupa mladih posjetila je Tajland tijekom posjeta brata Aloisa u studenome 2007. Prisustvovali su navečer u katedrali u Bangkoku; prije večernje molitve Brat Alois razgovarao je s njima u predvorju katedrale.
Zahvaljujući prisutnosti mladih ljudi iz susjednih zemalja i onima iz drugih crkava koji su bili u pratnji svojih biskupa, ta večer bila je otkriće molitve, mnogo više od onoga na što su oni bili navikli.
Nedavno je cijela delegacija iz Laosa, na Svjetskom danu mladih u Sydneyu, s papom otišla na molitvu u crkvu sv. Jakova, gdje su braća iz Taizé svakodnevno predvodila molitve s mnogobrojnim mladima.
Nakon Svjetskog dana mladih, jedan od braće, otišao je u Vientiane, glavni grad Laosa. Iako su njihove vođe još uvijek bili u Sydneyu, mladi koji su prethodnih godina bili u Taizéu prekrasno su pripremili molitvu u katedrali. Prijevodi novih pjesama iz Taizéa dali su poseban žar molitvi.
Mladi iz Laosa redovito provode tri mjeseca u Taizéu; ove godine to je mladić iz Tašketa.
Godine redovitih posjeta
Kolovoz 2007.: nakon nedavnog posjeta Laosu, tijekom dužeg putovanja Azijom, jedan od braće podijelio je s nama kako je dobro ponovno doći u tu zemlju, nakon petnaest godina redovitih posjeta. Svake godine, mladi iz Laosa provode tri mjeseca u Taizéu. Laos nam je bliži kroz prisustvo dviju udovica u Taizéu, koje su došle 1978. sa svojom mnogobrojnom djecom, nakon posjeta brata Rogera izbjegličkom kampu na Tajlandu.
Zamolili su zajednicu da sudjeluje u susretu nudeći obuku mladima u različitim biskupijama. Određeni susret održao se u Ban Kamphengu, u provinciji Chamsak, u biskupiji Pakse; okupio je približno 150 mladih iz 17 sela biskupije koji su boravili u obiteljima ili u spavaonica organiziranima za taj događaj. Iako je bila sezona sijanja riže u kojoj se od mladih očekuje da pomažu roditeljima na polju, broj sudionika bio je iznenađujuće velik. Grupa mladih ljudi, od kojih su neki prijašnjih godina bili u Taizéu, vodila je konferenciju o sakramentima.
Susret je bio rezultat dugog, ali strpljivog napora nekolicine ljudi, koji su se potpuno predali kako bi drugi produbili svoju vjeru i otkrili njenu ljepotu. Ti mladi ljudi uredili su crkvu, te je kao i uvijek ljepota uređenja bila poziv za ulazak na molitvu. Za mnoge je to bilo novo iskustvo. Mnogi su ostali u crkvi, čak i kada su je organizatori željeli zatvoriti; svima je bilo zadovoljstvo vidjeti toliko dirnutih srca.
Sljedećeg je dana biskup došao na proslavu oproštajne Euharistije. Sve je to bilo popraćeno važnom ceremonijom Basi, «čvorovi niti», koja se slavi u važnim trenucima kao što su rođenja i vjenčanja, odlazak ili povratak kući. Na pladnju u sredini sobe nalazila se svijeća okružena lišćem banane. Tamo se nalazilo ponuđeno voće, slatkiši i tamjan. Iz te središnje točke bile su obješene stotine malih niti bijelog pamuka, izgledajući poput malog grma. Mladi su sjedili unaokolo. Tada je najstariji čovjek, u ovom slučaju poglavica sela, izrekao dugu molitvu prije paljenja svijeće. Najdirljiviji trenutak bio je kada je svaka osoba zavezala nit oko zgloba druge osobe pri čemu je izgovarala molitvu za tu osobu. Te niti koje se razmjenjuju simbol su poštovanja, prijateljstva, tijekom proslave zaista povezuju zajednicu.
Brat nastavlja: nakon toga, otišao sam u Tašket s grupom mladih ljudi. Dok smo gotovo pet sati putovali duž obale Mekonga, razmišljao sam o velikoj patnji koja je ovdje proživljena, ali i o nadi koja se danas ovdje živi. Kad sam pogledao lica mladih iz naše male grupe, mogao sam ih čuti kako se smiju i šale; oni su tek jedna mala skupina, ali su svjedoci nade, čak iako toga nisu svjesni, pomogli su mi da izaberem nadu.