Traganje za mirom i pomirenjem u ljudskoj obitelji duboko obilježava poslanje Zajednice iz Taizéa. Ona već trideset godina pokreće Hodočašće povjerenja na Zemlji koje je okupilo više generacija mladih sa svih kontinenata.

Zajedno u Bruxellesu, na ovoj postaji tog hodočašća, od 29. prosinca 2008. do 2. siječnja 2009., 40 000 mladih iz cijele Europe željelo bi oživjeti intuiciju i polet koji su obilježili izgradnju Europe: ostvariti pomirenje među narodima udruživanjem resursa i svojih osobitosti.

Izgradnja Europe: neviđena pustolovina

Europa je uspjela postići period mira bez presedana u svojoj povijesti. Ovo dostignuće budi ogromnu nadu u drugim područjima svijeta. Nakon tolikih sukoba, mir je neprocjenjivo blago. Pa ipak, on nije postignut jednom zauvijek, svaka generacija mora ga i dalje graditi.

Ne predavati se bezvoljnosti

Europske se institucije danas ponekad promatraju s nerazumijevanjem i određenim stupnjem bezvoljnosti. Pa ipak, one su nezaobilazne kako bi se održao kontinuitet u izgradnji mira na kontinentu. Međutim, ne smiju nadomjestiti preuzimanje odgovornosti na svakoj razini europskog društva. [1] Sa svoje strane, vođe država mogu pridonijeti novom poletu odbijajući nepraveno upotrijebiti europske institucije kao žrtvenu janjad kad dođe vrijeme za teške odluke.

Globalizacija solidarnosti

Izgradnja Europe nalazi svoj puni smisao samo ako pokaže svoju solidarnost s drugim kontinentima i s najsiromašnijim narodima. Ovi se narodi tako brzo razvijaju! Trenutna situacija zahtjeva da tražimo načine prilagođivanja europskih institucija i humanitarnih organizacija okolnostima.

Mnogi mladi traže da globalizacija ekonomije bude popraćena globalizacijom solidarnosti. Zar cilj zajedničkog blagostanja ne zahtijeva veću velikodušnost bogatih zemalja; i investicijama u korist zemalja u razvoju i pružanjem dostojanstvene i odgovorne dobrodošlice useljenicima iz tih zemalja?

Uspostavljajući mnoge osobne veze širom svoga kontinenta, mnogi su mladi već postigli europsku svijest. Ona ne znači napuštanje osobitosti pojedinog naroda ili područja, već ostvarivanje razmjene darova uz poštivanje raznolikosti. Inicijative poput Europske volonterske službe produbit će razumijevanje među narodima.

Trenutna financijska kriza

Trenutna financijska kriza pokazuje da se ekonomija bez pridržavanja etičkih načela ne može trajno razvijati. Ova kriza može postati prilika ako nas vodi do toga da se zapitamo o svojim prioritetima u izgradnji svjetskog društva: kakva nas vrsta razvoja zanima? Kakva je vrsta razvoja, koja poštuje ograničena bogatstva našega planeta, moguća?

Što ekonomski i financijski sustav postaje složeniji, mora se više koordinirati i regulirati kako bi promicao zajedničku dobrobit čitave ljudske obitelji. Nadnacionalna tijela koja postavljaju temeljna pravila za osiguravanje više pravde postala su nužna. [2]

Dva doprinosa kršćana

Evanđelje potiče jednostavnost života. Ono poziva vjernike da ovladaju svojim željama kako bi uspjeli postaviti granice, ne silom, nego vlastitim izborom. [3] Slobodno izabrana jednostavnost dopušta otpor utrci povlaštenih za stjecanjem viška i pridonosi borbi protiv siromaštva nametnutog najnesretnijima.

Drugi je doprinos kršćana podrška djelima praštanja. Ova djela znače i odbijanje prenošenja bolnih sjećanja na još osjetljive rane sljedećoj generaciji, ne zato da bi se zaboravila bolna prošlost, nego da bi se praštanjem iscijelilo sjećanje, prekidajući lanac koji produžava zlopamćenje. Bez praštanja, nema budućnosti za društva. Moćna pokretačka sila koja leži u korijenu izgradnje Europe dobrim je dijelom proizašla iz ovoga uvjerenja. [4]

Svatko može biti dio civilizacije koja nije obilježena nepovjerenjem, nego povjerenjem. Ponekad je, tijekom povijesti, bilo dovoljno nekoliko pojedinaca kako bi prevagnuo mir. [5]