TAIZÉTri dana radosnog pomirenja
Od 1. do 3. svibnja 2009. osam tisuća mladih sudjelovalo je na susretu koji je Zajednica iz Taizéa u suradnji s Nadbiskupskim povjerenstvom za pastoral mladih organizirala u glavnom gradu Litve. Prije više od tri godine kardinal Backis pozvao je braću da ovdje održe jednu postaju Hodočašća pomirenja. U pozdravnoj riječi istaknuo je: «Vjerujem da će slavljenički Vilnius, zahvaljujući vama i vašoj prisutnosti, pokazati svoju gostoljubivost!» Zaista je dobrodošlica cijelog grada nadmašila sva očekivanja.
Od samog početka bilo je dirljivo otkriti da je pomirenje moguće. Usprkos povijesnim opterećenjima mladi ljudi iz zemalja koje su vrlo blizu, a istovremeno tako daleke okupili su se kako bi podijelili ono zaista važno. Trideset župa domaćina i stotine obitelji Vilnusa i okolice ugostili su mlade iz svih susjednih zemalja i šire. Kakav znak mira za ljudsku obitelj čuti jedno za drugim u molitvi čitanja na litvanskom i poljskom, na bjeloruskom i latvijskom!
Cijeli se grad uključio da bi dočekao svoje goste. Gradski informativni panoi oglašavali su raspored molitava i radionica, velike zastave pozdravljale su hodočasnike ispred glavnih crkava, a u bukoličkoj atmosferi parka u središtu grada - uz rječicu Vilnu - bili su podijeljeni topli obroci koje su pripremali mladi i vojnici. Radost druženja mogla se vidjeti na licama.
Tijekom poslijepodneva mladi sudionici i stanovnici grada sudjelovali su u različitim radionicama: u katedrali su razmatrali o Božjem pozivu, u luteranskoj crkvi o ulozi pjevanja u životu vjere, u muzeju posvećenom sjećanju na sovjetski režim o tome koliko je prošlost još prisutna u današnjem društvu, u pravoslavnoj katedrali o ikonama i liturgijskim napjevima iz Grčke, Gruzije i Rusije; u kazalištu o različitoj – uključujući židovsku - narodnoj glazbi; u gradu, s volonterima Karitasa se moglo susresti siromašne i zajednicu «Vjera i svjetlo» koja je ugostila grupu hendikepiranih osoba iz Moskve.
Molitve u četiri glavne crkve u gradu bile su snažni trenuci u tijeku ova tri dana. Svi su se zajedno okrenuli Bogu: biskupi iz cijele Litve, poglavari Pravoslavne i Luteranske crkve, obitelji koje su ugostile mlade, mladi iz različitih zemalja i braća Zajednice prisutna na različitim mjestima molitve. Kao što je brat Alois rekao tijekom završnog razmatranja: «Vrlo smo zahvalni na dobrodošlici koja nam je iskazana ovih dana. Zahvaljujemo poglavarima crkava koje su nam pomogle u pripremama, svima koji su primili mlade i, naravno, Povjerenstvu za mlade Vilnusa i svim volonterima. Ovo gostoprimstvo kojim smo dočekani jasan je znak da je crkva živa!»
Rastanak nije bio bez ganuća. Neke su obitelji i mladi bili svjesni da su ovih dana doživjeli posebne trenutke, možda čak događaj „povijesnog“ značenja. Bilo je to vjerojatno prvi puta da se tisuće mladih kršćana različitih vjera moglo okupiti zajedno; iz Poljske i Rusije, Latvije i Ukrajine, Bjelorusije i zapadne Europe. Sve su ih ugostili Litvanci u svom radosnom i svečanom glavnom gradu. Ove tisuće mladih koji traže putove pomirenja i grade zajedno jedinstvo crkve ova tri dana bili su istinski znak nade… znak da je budućnost mira moguća. .