«U ruralnom području na sjeveru zemlje, neki župnici pohađaju program doškolovanja. Stari su između trideset i šezdeset godina. Budući da je u 15 sati u svibnju već vruće, predavanje o liturgiji – koji vodi profesor iz Soluna koji je puno mlađi od većine svojih studenata – preseljen je iz učionice do stabala ispred škole, s pogledom na snijegom prekriveni vrh Olimpa. Posjet jednog kršćanina sa Zapada prilika je za razmjenu: razgovarali smo o molitvenom životu u Taizéu i o susretima mladih. Počinje dijalog, i usprkos velikim razlikama između života župa ovdje i u Taizéu, postoje slična pitanja: Kako Crkva može slušati mlade, kako im može pružiti dobrodošlicu?
U Ateni, vrlo blizu centra grada, nakon što smo ujutro posjetili nadbiskupovu kuću, mladi generalni vikar i još jedan pravoslavni svećenik dolaze na podjelu obroka siromašnima iz četvrti, koji su većinom ilegalni imigranti. Na ulicama biste pomislili kako se ovdje okupio čitav svijet. Ima Afrikanaca, ljudi s Bliskog i dalekog Istoka. Na malom trgu, odvojenom rešetkom od ulice, volonteri postavljaju opremu za podjelu. Vrata se otvaraju i preko tisuću ljudi hrli naprijed kako bi preuzelo porciju hrane i bocu vode. Generalni vikar sve nadzire, razgovarajući s ponekim. Asistiraju mu pravoslavni svećenici i volonteri, kao i anglikanski svećenik iz Atene, četiri pentekostalna pastora iz Afrike kojima je situacija u četvrti dobro poznata i koji su vrlo učinkoviti…»
U rezidencijalnoj četvrti u Ateni nalazi se prekrasna mala crkva usred parka. Kažu da se ljudi ovdje vole dolaziti vjenčavati. U utorak je došlo tridesetoro mladih sa svojim svećenikom, koji je također zadužen za pastoral mladih u pravoslavnoj nadbiskupiji. Nema župne dvorane; susret se održava u samoj crkvi: sve što treba je pomaknuti nekoliko klupa kako bi se formirao krug. Jedan od mladih priča o svom iskustvu u Francuskoj: vidio je velike crkve koje su bile prilično prazne. A kad je bilo više ljudi na misi, ona je bila na poljskom ili portugalskom jeziku. Pitao se što bi se sljedećih godina moglo dogoditi u Grčkoj. Rasprava je potrajala neko vrijeme. Možda je vrhunac bio kada je primijetio da je ono što nedostaje osjećaj kako nam nedostaju drugi. Svećenik je objasnio ikonu Duhova: apostoli i Marija ne čine zatvoren krug; on je otvoren prema svijetu.
