Jean-Paul, 15. siječnja

Zahvaljujem Bogu što me poštedio te iznenadne smrti. No, bilo bi bolje i umrijeti, nego živjeti u takvoj situaciji. Nema više hrane, nema mogućnosti prijenosa novca; banke koje nisu bile uništene, zatvorene su. Svi fakulteti su uništeni. Leševi su na ulicama. Već su najavljene epidemije. Mogu vam pričati o tome, ali ne možete niti zamisliti ovaj pakao. Zašto mi? Naša je župna crkva uništena. Spavamo na podu na ulicama. Kada biste barem mogli to vidjeti vlastitim očima… Glavni grad je uništen, no manji gradovi su također oštećeni i nema ničega za njih. Ne možemo niti pokopati svoje voljene.

Karl, 18. siječnja

Hvala na ovom malenom čudu kojega je učinila u mome životu Taizé molitva. Izašao sam iz ruševina sa malenim djetetom u naručju. Ne znam kako sam uspio učiniti tako nešto jer, kada je sve počelo, vidio sam svoga prijatelja Georgea kako pada pod hrpom betona. Vidio sam mnoge druge kako protežu ruke tražeći pomoć. Budući da su moje ruke bile preslabe da bih podizao ruševine betona i željeza, ostavljeni su čekati dva dana da umru… Još uvijek nisam vidio Stevea, Georgea… Nadam se da su na sigurnome. Mir i spokoj, hvala na toj ostavštini Brata Rogera.

Richard, 21. siječnja

Noću, život i smrt, ne mogu ih razlikovati.

Od utorka, 12. siječnja, kada je zemlja uronila u duboki nemir, vidio sam nekoliko desetljeća usisanih u pet sekundi potresanja. Nada je nestala: nema više novca, nema posla, deseci tisuća su bez skloništa, nema vode, nema hrane, nema struje.

Ranije, država je bila odsutna, sada se može reći da je pobjegla.

Nakon devet dana pod ruševinama, mrtva tijela se raspadaju. U gotovo svim dijelovima grada vlada oduran smrad; spavamo na otvorenome, odmah uz smeće, zadah urina i fekalija. Epidemije nepoznatih vrsta će uslijediti. No, Bog je velik i, kako je On ljubav, njegov plan ljubavi već je pripravljen za nas. K tome su tu i pjesme iz Taizéa, «Jesus, le Christ (Kriste tvoj lik)» i «Fiez-vous en lui», koje mi daju snagu i povjerenje kakvo nisam mogao ni zamisliti. Molio bih vas da ih često ponavljate tijekom molitvi, u spomen Haitiju.

Zamislite samo na trenutak: generacija koja nije imala gotovo nikakvog obrazovanja o prirodnim katastrofama, razorena je njima. Nisam znao da naknadna podrhtavanja tla mogu biti tako snažna; cijele noći dok spavam patim od snažnog lupanja srca i kada se podrhtavanje pojavi dok drijemam, ostanem bez daha.

Nastupila je velika panika jer se broj policajaca smanjio i mnogi su zatvorenici pobjegli. Svake se noći bilježe slučajevi pljački, silovanja, pucnjave itd.

Ono što je još gore jest da šire glasine. U utorak, tek nekoliko sati nakon tragedije, skupina razbojnika, sa ciljem da pokradu što je ostalo preživjelima, išla je uokolo govoreći da se podigla voda:”Tsunami”. Zamislite teško ranjene ljude sa slomljenim kostima kako pokušavaju trčati. O, Bože!

Zamolite sve narode u svijetu, tijekom susreta u Taizéu, da kroz 12 mjeseci mole 12. dan svakoga mjeseca za Haićane. Ne oklijevajte! Jako je važno.

Biskupova izjava

12. siječnja biskup Pierre Dumas, blizak prijatelj Taizéa, predsjednik Karitasa Haitija, izjavio je:

«(…) Mislim da će nam naša ljubav i način na koji se nosimo sa krizom pomoći da povećamo svoju humanost, da budemo darežljiviji, otvoreniji i na raspolaganju drugima, jer su simbolični oblici zajedničkog življenja uništeni. Svi simboli koji su nas ujedinjavali: katedrala, predsjednička palača, ministarstva, škole, redovničke zajednice, kao i mnoga druga mjesta, urušila su se.

Sada moramo ponovno graditi kako bismo živjeli zajedno. Moramo to učiniti na način koji eliminira predrasude i diskriminaciju i koji rađa povjerenje. Moramo to učiniti njegujući solidarnost i otvorenost. Mislim da nam ovaj događaj nudi priliku da ponovno izgradimo našu zemlju na drugačiji način i da shvatimo vezu koja nas spaja. (…) To ne znači ponovno graditi stvari kakve su bile ranije jer možemo izgraditi bolji Haiti, gdje je čovjek u središtu svega.»