13. lipnja 2009
Brat Alois je s još dvojicom braće od 29. svibnja do 2. lipnja 2006. bio u Moskvi. Imao je veliku želju prenijeti patrijarhu Alekseju II. želju Zajednice iz Taizéa da svoj put nastavi u velikoj bliskosti i dubokom povjerenju prema Ruskoj pravoslavnoj Crkvi. Izrekao je to ovako: «Brat Roger je otvorio put, a mi želimo nastaviti njegovim stopama. Ruska je pravoslavna crkva imala posebno mjesto u njegovu srcu. Osjećao je beskrajno poštovanje prema njoj zbog svih kušnji koje je prošla i pamtio je kako su dobro toliki pravoslavni kršćani znali ljubiti i (...)
15. kolovoza 2008
Početkom siječnja dvojica su braće nazočila sprovodu mons. Christodoulosa, nadbiskupa Atene i cijele Grčke. Za života je dobro poznavao brata Rogera i pažljivo pratio što se događa u Taizeu. Jedan od braće vratio se tijekom travnja u Grčku na duži posjet. Susreo se sa suradnikom novoga nadbiskupa, mons. Hieronimosa, a raspravljali su o mogućnostima budućih kontakata s Pravoslavnom Crkvom u Grčkoj.
Slijedili su susreti s mladima u Volosu, Halandri (Atena), na otoku Syrosu, u Solunu i Xanthiju. Razgovarali su o životu Crkve u Grčkoj i u drugim zemljama, o (...)
1. veljače 2008
1986. godina, dva mladića, jedan iz Sarajeva a drugi iz Mostara, stopirali su do Taizéa. Krajem srpnja 2007. godine, 180 mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine su proveli vikend u Taizéu. Već dvadeset godina, mladi iz te teško pogođene zemlje sudjeluju svake godine na susretima, ili u Taizéu ili nekom drugom europskom gradu. Ove godine došli su iz mnogobrojnih mjesta: iz Sarajeva, Livna, Kiseljaka, Banja Luke, Ljubuškog ... i nadasve iz Mostara.
Msgr. Ratko Perić, biskup iz Mostara, napisao je pismo mladima njegove biskupije koji su kretali u Taizé. (...)
11. travnja 2007
Dio jugoistočne Europe – Grčka već neko vrijeme, Bugarska i Rumunjska odnedavno – sada pripada Europskoj Uniji. Ostale su države u regiji još uvijek u teškoj ili nestabilnoj situaciji. Rane od nedavnih sukoba još se mogu osjetiti. Sve su ove zemlje sudjelovale na Europskom susretu mladih u Zagrebu. Bio je to prekrasan pokazatelj kako su kršćani pozvani «živjeti u zajedništvu koje nadilazi granice medu narodima» (Pismo iz Calcutte). Nakon susreta u Zagrebu, jedan od braće krenuo je na malo hodočašće povjerenja, počevši od Kosova. «Na Kosovu je bilo (...)
