Dijeliti ono što imamo

Mnoge su nam inicijative dijeljenja s drugima dostupne: razvijati mreže potpore, poticati bratimljenje među gradovima, selima ili župama, pomagati onima kojima je potrebno, dobro upotrebljavati nove tehnologije kako bi se stvorile veze uzajamne podrške...

Michael iz Njemačka napustio je Taizé u lipnju, nakon godinu dana boravka ondje kao volonter.

U lipnju sam otišao iz Taizéa, nakon godinu dana boravka ondje kao volonter. Nakon povratka kući, mnoge su stvari ostale prisutne u mome duhu i ometale su me. No, nakon nekoliko dana, otkrio sam malo pomalo ogromno bogatstvo koje sam ponio u sebi: uspomene na život u Taizéu. Život u Taizéu znači zajednički život, susret s drugima, razmjenu, dijeljenje onoga što imamo.

Prije toga, kada bih razmišljao o riječi «dijeljenje», povezivao sam je prije svega sa nekim materijalnim stvarima. Nakon moga iskustva u Taizéu, radeći i živeći sa drugim volonterima iz čitavog svijeta, otkrio sam da ona može ići puno dalje od toga.

Možemo dijeliti radost i patnju, naše kulturno naslijeđe, uspomene, sumnje, povjerenje i vjeru u Boga. Često radimo to nesvjesno. No, daleko je divnije kada postajemo svjesnima tih jednostavnih trenutaka našeg svakodnevnog života.

U zajedničkom životu, možemo pronaći takve trenutke dijeljenja u kojima se osjećamo stvaralačkim, koje nam onda mogu pomoći pri razumijevanju tajne euharistije. Samo ukoliko dajemo i dijelimo međusobno, možemo stvoriti nešto novo i neočekivano, nešto jedinstveno. Ove potpuno jednostavne stvari mogu nas promijeniti, stvarajući duboko zajedništvo s drugima. Nije li upravo to zajedništvo u Kristu, dano i dijeljeno? Ti trenuci mogu također biti odsjaj otajstva euharistije u našem svakodnevnom životu. Oni se usađuju u naše pamćenje i ostaju nezaboravljivi, čekajući da ih na novo dijelimo s drugima.

… razvijati mreže potpore, poticati bratimljenje među gradovima, selima ili župama, pomagati onima kojima je potrebno.

Barbara (Čile) dolazi iz biskupije Concepción, gdje svako ljeto mladi iz različitih dekanata i župa potiču “ruralne misije”

Svaka se župa obavezuje da tijekom dvaju ljeta posjećuje određeni dio regije. Ta su područja daleko od grada, neki od stanovnika žive na poljima, njihova je glavna aktivnost poljodjelstvo i još uvijek nemaju struju i vodu. Iako se sve obitelji međusobno poznaju, kuće su vrlo udaljene, ceste su u lošem stanju i ljudi se kreću pješice, jašući konje ili biciklima. Najbliža je crkva daleko od tih obitelji, koje su podigle malene kapelice. No, zbog udaljenosti i nedostatka vremena, svećenik predvodi euharistijsko slavlje samo jednom mjesečno.

To je realnost koju sam otkrila sa svojom župnom zajednicom posjećujući obitelji te regije. Pripremali smo se neko vrijeme za organiziranje vjerskih predavanja za djecu i odrasle. Dan za danom, posjećivali smo obitelji ujutro, te imali dijeljenja na vjerske teme poslijepodne.

Bila sam iznenađena uvidjevši koliko su ljudi iščekivali naš posjet, kako su nas ugostili sa pažnjom i uvijek s nečim za podijeliti.Mislila sam da ću imat puno toga za dati, no na kraju sam primila puno više. Upoznala sam stariju gospođu koja žvi u velikoj samoći. Cijeli je život provela brinući se za svoje roditelje, kad su oni umrli ostala je potpuno sama. Živjela je u malenoj kući, najbliži susjedi bili su nekoliko kilometara dalje. Prvi puta kad sam ju posjetila zamolila me da pogledam njezinu molitvenu knjižicu. Obasnila je kako svaki dan uzme biblijski tekst i odabere stih za pisanje molitve. Kada sam počela čitati njenu knjižicu, vidjela sam da svaki puta zahvali Bogu za sve što se dogodilo tijekom tog dana.

Nevjerojatno je, no kada stranca nazovete bratom, Bog sam dolazi na naš put. Malene geste, koje se često čine gotovo beznačajnima, pomažu nam na taj način sijati nadu i uvidjeti da uvijek postoje stvari za koje možemo zahvaljivati Bogu.

… putovati kako bismo razumjeli druge kulture i drugačije ljudske prilike iznutra…

Amanda (Švedska) sudjelovala je na nedavnom susretu u Manili.

Volim putovati. Volim upoznavati ljude koji žele na neko vrijeme podijeliti svoj život. Vidjeti kako ljudi žive, vidjeti kako su različiti, a istovremeno slični naši životi. Dijeliti nečiju svakodnevicu je dar, osobito utoliko što živimo u različitim uvijetima.

Sudjelovala sam na Taizé susretu na Filipinima i nekako sam se više osjećala kao kod kuće na Filipinima, nego li sam to ikad osjećala u Švedskoj. U mojoj srednjoj školi koja broji 1400 učenika, otprilike 25 nas je reklo da smo vjernici, da imamo vjeru. Na Filipinima su posvuda bili natpisi na kojima je pisalo “Isus te voli!” i “U Boga vjerujemo” i za mene je bilo nevjerojatno vidjeti to, zemlju koja živi u vjeri!

Ono što osjećam za vrijeme svojih putovanja pomalo je slično osjećaju kojega možete osjetiti tijekom jednotjednog boravka u Taizéu. Ljudi su otvoreni, iskreno zainteresirani za ono što imate reći i za ono što jeste. Radi se samo o hvatanju trenutaka koji se nude. Okupljanje ljudi iz različitih konteksta stvara konkretno mjesto za rast vlastite vjere i osobnosti. Posjećivanje različitih zemalja u duhu Taizéa uvjerava te da svaki dobar odnos na kojemu si spreman raditi doprinosi početku boljega svijeta.

…dobro upotrebljavati nove tehnologije kako bi se stvorile veze uzajamne podrške…

Guna Anna (Latvija) pokušava pomiriti svoju vjeru i svoje profesionalne odgovornosti.

Hvala Bogu na svim darovima koje nam je darovao. Hvala Bogu što me potaknuo da si postavim neka teška pitanja nedavno – bih li trebala upotrebljavati svoje od Boga dane darove kako bih razvijala već izdašan kapitalizam, bila robinja vlastite snage volje, materijalnih ciljeva i forsiranja postajanja „milijunašem“? Ili bih možda mogla iskoristiti svoje iskustvo i darove kako bih upotrijebila dobre komunikacijske tehnologije i tehniku 21. stoljeća u mojoj župi za spajanje, ponovno spajanje i širenje Riječi dalje i dublje nego prije. No, kako živjeti bez provođenja dana u otmjenom uredu, važnih strateških sastanaka, razmišljanja, zabava, bez da se osjećam i budem „važna“poslovna osoba, kako živjeti sa manje nego što već imam? Hvala Bogu, „manje je više“.

Nakon donošenja ove odluke i radikalne promjene u mome životu, u jedno sam sigurna – što manje imam, više imam za dijeliti. „Čovjek žanje što posije“, zar ne? Hvala Bogu još jednom što pokazuje gdje sijati koristeći darove koje je darovao.“