Pet mjeseci nakon susreta koji su braća iz Taizéa održala prošle godine u Sarajevu, na poziv kardinala Puljića i pravoslavnog metropolita Nikolaja, jedan od braće nedavno je ponovo bio u toj regiji.
“Prva postaja putovanja bila je dan u selu na sjeveroistoku Srbije, blizu granice s Rumunjskom. Stanovnici ondje pričaju slovački i većina njih su luterani. Pastor, koji dobro poznaje Taizé i koji je bio na susretu u Sarajevu, pozvao je mlade i one manje mlade da sudjeluju u molitvi i razmjeni. Mladi iz okolnih regija su se pridružili. Biblijsko čitanje bilo je na srpskom, slovačkom, mađarskom i rumunjskom, a pjesme je pratilo sedam violina, dvije gitare i dva kontrabasa.
Sljedeća postaja bio je Pravoslavni teološki fakultet u Beogradu. Tamo je prekrasna kapela gdje mnogi studenti sudjeluju u svakodnevnim molitvama. Nakon Večernje, bio sam pozvan prenijeti ono što mi živimo u Taizéu. Jako lijep plakat u predvorju najavio je temu: «Taizé, mjesto gdje se kršćani mole i susreću». Večer se pretvorila u pravi dijalog, zahvaljujući toplom uvodu jednoga od profesora i pitanjima koja su postavili studenti.
Slično je bilo u pravoslavnom sjemeništu u Cetinju, bivšem glavnom gradu Crne Gore. Nakon Večernje, uslijedio je blagoslov pet kruhova, vina i ulja, što nas je podsjetilo na susret u Sarajevu gdje smo, u subotu navečer, svi bili pozvani u staru pravoslavnu crkvu u središtu grada na molitvu i primanje blagoslovljenog kruha. U Cetinju, nakon Večernje i objeda, okupili smo se u dvorani gdje je metropolit Amfilohije sam počeo govoriti o svom iskustvu posjeta Taizéu 1980-ih. Zatim sam govorio na temu «Taizé, samostan blizu Lyona, mjesto kršćanskih susreta».
Na putu do Sarajeva, zaustavio sam se u Mostaru, glavnom gradu Hercegovine, regije velikoga žara. U kripti katoličke katedrale nije bilo dovoljno stolica za sve mlade koji su došli na večernju molitvu, ali neki od njih, s iskustvom boravka u Taizéu, sasvim su prirodno sjeli na pod. Jedna skupina mladih, predvođenih franjevcem, došli su iz jedne od župa u regiji, posebnim autobusom.
Bila je to radost, ponovno doći u Sarajevo. Prošlogodišnji je susret ostavio tragove koji možda nisu jako vidljivi, ali su ipak duboko u srcima svih onih koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremi i dočeku. Čini se da ništa nije jednostavno u ovom gradu, osim zajedničkog ispijanja kave. Ali mi želimo živjeti Hodočašće povjerenja, i povjerenje može jako dobro započeti šalicom kave koju posluži kršćanin, musliman ili bilo tko.