Rusija: Hodočašće u Moskvu

Riječi zahvale brata Aloisa mitropolitu Hilarionu

Moskva, subota, 23. travnja 2011.

Dragi mitropolite Hilarione,

s radošću i osjećajima dolazimo u ovaj posjet Svetoj Ruskoj pravoslavnoj Crkvi. Želio bih izraziti svoju zahvalnost na vašem pozivu. Svojim hodočašćem u Moskvu željeli bismo skromno izraziti svoje divljenje trajnoj vjernosti ruskih kršćana.

Mi, braća iz Taizéa, slijedeći korake našeg osnivača brata Rogera, otkrili smo kako je jedna od tajni ruske duše molitva klanjanja u kojoj Božja dobrota postaje opipljivom. Došli smo se ovih dana povezati s tom molitvom.

Kroz molitvu, liturgijsko slavlje ili molitvu srca, pravoslavni kršćani pronalaze put prema velikim otajstvima naše vjere: Kristovom utjelovljenju, njegovom uskrsnuću, stalnoj prisutnosti Duha Svetoga u Crkvi. Iz tih otajstava pravoslavni vjernici crpe osjećaj za veličinu ljudskih bića: Bog je postao čovjekom kako bi ljudi mogli sudjelovati u njegovom božanstvu. Ljudi su pozvani da se preobraze s Kristom već na Zemlji. Pravoslavni su kršćani uvijek stavljali naglasak na Kristovo uskrsnuće koje već preobražava svijet.

No najjedinstvenije i nenadomjestivo svjedočanstvo ruske Crkve leži u iskustvu kršćana koji su s generacije u generaciju prenosili svoju ljubav prema Kristu, osobito onih koji su dovodili svoje živote u opasnost ispovijedajući svoju vjeru. Sjećanje na te mučenike i dalje živi u Rusiji. Jučer smo im odali počast u Butovu.

Zapadni kršćani toliko trebaju obratiti pozornost na blaga koja leže u pravoslavlju. Mi bismo, s naše strane, željeli prenijeti mladima iz tolikih zemalja koje primamo u Taizéu viziju Boga, čovjeka i Crkve koju su istočni kršćani nadahnuli u nama.

Dragi mitropolite Hilarione, i mi smo došli u Moskvu izraziti zahvalnost na vezama koje je naša zajednica imala priliku izgraditi s Ruskom pravoslavnom Crkvom. Te veze imaju korijen u obiteljskoj povijesti brata Rogera. On je o tome govorio sljedećim riječima:

«Duboka ljubav prema pravoslavnoj Crkvi seže do mog djetinjstva. Tijekom Prvog svjetskog rata, neki su Rusi morali napustiti svoju zemlju. Bili su pravoslavne vjere. Moja je majka primila neke od njih i ja sam načuo njihov razgovor. Zatim je pričala sa mnom o kušnjama koje su prolazili. Kasnije u mojoj mladosti, živjeli smo u blizini jedne ruske pravoslavne crkve. Običavali smo ondje odlaziti i sudjelovati u molitvi, slušati ljepotu pjevanja i ja sam pokušao nazrijeti patnju na licima tih kršćana koji su došli iz Rusije.»

U prosincu 1962. uspostavljena je bliskija veza između naše zajednice i Moskovske patrijaršije tijekom posjeta mitropolita Nikodema.
Kasnije je patrijarh Aleksej II., kako je je sam podsjetio, posjetio Taizé dok je još bio nadbiskup Tallinna.

Na poziv patrijaršije, brat Roger je 1978. s dvojicom braće posjetio Moskvu. Proveo je i dva dana u Lenjingradu gdje se sastao s mitropolitom Nikodemom i biskupom Kirilom, koji je u to vrijeme bio rektor sjemeništa.

Brat Roger je ponovo posjetio Moskvu 1988. radi proslave tisuću godina od pokrštavanja Rusa. Brat Roger posjetio je i Yaroslavl i Kijev. pozvan je na Lokalno vijeće ruske Crkve Sv. Trojstva i sv. Sergeja. Tijekom tog posjeta brat Roger je shvatio ogromne potrebe ruske Crkve za obavljenjem njezine službe. S pristankom patrijaršije, Taizé je tiskao u Francuskoj milijun Novih zavjeta na ruskom u sinodskom prijevodu. Poslani su u Moskvu, Kijev, Minsk i Lenjingrad početkom 1989.

Mitropolit Filaret od Minska došao je u Taizé u posjet bratu Rogeru u proljeće 1989. Mitropolit Kiril, koji ga je naslijedio kao predsjednik Odjela za vanjske crkvene veze, došao je 1990. Već je ranije posjetio Taizé kad je studirao u Bosseyu.

Od 1990. nadalje, mladi ruski pravoslavci počeli su sudjelovati u međunarodnim susretima mladih koje je naša zajednica organizirala u Taizéu i jednom godišnje u nekom velikom europskom gradu.

Danas, kad pravoslavne skupine dolaze u Taizé, liturgija se slavi dvaput ili triput tjedno. Biskup Moskovske patrijaršije u Parizu donio nam je antimins za pravoslavnu kapelicu u Taizéu.

Kako je počela moja služba priora, toliko sam želio posjetiti patrijarha Alekseja II. 2006. Vratio sam se kako bih prisustvovao njegovoj sahrani 2008., te još jednom na ustoličenje patrijarha Kirila I. 2009.

Želio bih još dodati da je poruka koju moskovski patrijarh svake godine šalje povodom našeg Europskog susreta mladih vrlo cijenjena podrška.
Na petu godišnjicu smrti brata Rogera, patrijarh Kiril nam je u svojoj poruci rekao: «Kombiniranje vjere s učenjima Svetih Otaca, zajedno s kreativnom prilagodbom današnjim potrebama u misionarskoj službi među mladima karakteriziralo je put brata Rogera i zajednice koju je on osnovao.» Tim nam je riječima patrijarh pokazao put koji bismo željeli nastaviti slijediti.

Dragu mitropolite Hilarione, srdačno zahvaljujemo što ste nas primili. Neka Bog blagoslovi Svetu Rusku pravoslavnu Crkvu.

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article12305.html - 27 May 2020
Copyright © 2020 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France