Zemlja šuma

Kako je 73,9% Finske pokriveno šumom, nije teško zamisliti da ljudi imaju uzrečicu sličnu onoj: «Ne vidjeti šumu od drveća». Na finskom se kaže: «Ei näe metsää puilta» i znači moći vidjeti samo dijelove, a ne cjelinu.

To je svakako bila istina kada su dva brata Zajednice putovala po Finskoj ove jeseni. Na početku prije svega primijetite «egzotična stabla» koja se ističu od ostalih stabala u šumi. Na primjer, imigrante u Helsinkiju te u drugim velikim gradovima s njihovim jarkim bojama odjeće, žene često pokrivene velom, ponekad pogrešno smatrane muslimankama, a zapravo su češće kršćanke iz Iraka, Irana, Turske i Pakistana. Od 2011, u Finskoj živi 140.000 osoba rođenih izvan zemlje, što odgovara 2,7% stanovništva.

U kući slikara ikona

Glasovi ljudi iz starijih zemalja imigracije, Švedske i Rusije, također se ističu od ostatka stabala. Većina mjesta u Finskoj ima dva naziva: finski i švedski. Na istočnoj granici često ćete čuti ruski jezik.

Ako nastavimo s metaforom šume u Finskoj i koristimo ju kao simbol za Crkvu, većina stabala bila bi luteranska. 78,2% Finaca su članovi Finske luteranske Crkve. Osim luterana, braća su također posjetila zajednice Pravoslavne Crkve (1,1%) uz istočnu granicu, te dva samostana New Valamo i Lintula. Finska Pravoslavna Crkva autonomna je pravoslavna nadbiskupija carigradskog patrijarhata; liturgija se slavi na finskom jeziku više od jednog stoljeća. Finska ima najniži udio rimokatolika u cijeloj Europi, ukupno oko 9000. Nakon mise u katedrali Sv. Henrika u Helsinkiju, braća su susrela malu skupinu mladih koja se upravo vratila sa Svjetskog dana mladih u Madridu i još uvijek su bili puni doživljenih iskustava.

Kada putujete na Hodočašće povjerenja, provodite većinu vremena s mladima: na fakultetima i u školama ili među mladim radnicima. Pravi je užitak kada vas prime u svoj «prostor». U Finskoj je župna kuća još uvijek vrlo često središte aktivnosti čitavog sela ili gradića; sigurno mjesto za provesti vrijeme, mjesto za razmišljanje o velikim pitanjima u životu. Velika je čast kada vas mladi i njihovi voditelji pozovu, kada možete čuti sve njihove priče i borbe.

Bilo je i iznimaka, naravno. Najmlađa osoba koju smo susreli na putu je Eero, pet tjedana! Dan nakon rođenja, njegov je otac napustio njega i majku kako bi doveo skupinu mladih iz župe u Taizé! Najstariji ljudi koje smo susreli bile su Anna-Maija Raittila (Nieminen), 83 godine, pjesnikinja i prva prevoditeljica pjesama iz Taizéa na finski jezik, te Elizabeth de Godzinsky, 94 godine, koja je 80-ih podučavala ruski nekoliko braće u Taizéu. Obje žive u staračkom domu koji vodi Pravoslavna Crkva. Posjet im je već cijelo Hodočašće u sebi.

Anna-Maija Raittila

Vratimo se na temu šume i kako vidjeti šumu od drveća. Finci znaju važnost šume. U Finskoj je šuma dovoljno velika da bude utočište za sve. U Srednjoj Europi u srednjem vijeku većina je šuma posječena. Ljudi su je smatrali beskorisnim rasipanjem zemlje. Danas bolje shvaćamo važnost šuma koja proizvode kisik i omogućuje planeti da diše. Finci odlaze u šumu pronaći tišinu i obnoviti se. Na mnogo načina Crkva je kao druga šuma. Crkvene zajednice nisu «beskoristan prostor», nego mjesta koja daju kisik svijetu.