»Prema novoj solidarnosti«

2012. - 2015.: Tri godine zajedničkog traganja

Tijekom susreta u Berlinu brat Alois je govorio o značenju trogodišnjeg «puta prema novoj solidarnosti.»

Sve koji čitaju Pismo za 2012., želio bih ohrabriti da postanu svjesniji ljudske solidarnosti i da ju što više ostvaruju. Kad iskusimo solidarnost s drugima, koji su blizu ili daleko, kad iskusimo pripadnost jednih drugima, ovisnost jednih o drugima, naš život postaje smislen. U vremenu kada se mnogi pitaju «Što je pravi smisao mog života?», mi, braća naše Zajednice, želimo vam jasno reći: smisao se nalazi u solidarnosti s drugima, življenoj konkretnim djelima. Takva nam solidarnost omogućuje spaziti da postoji ljubav koja je iznad nas; vodi nas k vjeri u Božju ljubav za svakog čovjeka.
 
Solidarnost i povjerenje u Boga: te dvije vrijednosti, o kojima smo ovih dana počeli razmišljati, tako su važne da ćemo uzeti tri godine kako bismo dublje razmišljali o njima. Zašto tri godine? Jer ništa ne možemo izgraditi, ako to ne činimo postupno. Jer ta pitanja zahtijevaju ustrajnost. Ona tako mogu postati stvarni životni projekt.
 
U kolovozu 2015, održat će se susret za solidarnost u Taizéu, okupiti što smo otkrili i dobiti novi zamah.
 
To nije toliko pitanje poduzimanja spektakularne akcije. U svjetskoj povijesti, ponekad samo nekoliko žena i muškaraca, po svojoj vjernosti i njihovom skromnom upornošću, utjecalo je na događaje na trajan način.
 
Živjeti u solidarnosti je prije svega unutarnji stav. Za neke od vas, trenuci šutnje i molitve mogu postati bitniji.

Zašto «Nova solidarnost?»

«Nova solidarnost» nije suprotna od «stare solidarnosti» koja bi bila zastarjela. Više odgovara obnovi, prema «dinamici provizornog» koja vjernike vodi naprijed, prema novim horizontima.

Već je u knjizi Proroka Izaije napisano: «Ne spominjite se onog što se zbilo, nit’ mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje.» (Prorok Izaija 43,18-19). U kršćanskoj perspektivi, ovo posebno odjekuje u otajstvu utjelovljenja. Slanjem Krista na zemlju, Bog je pokazao svoju ukupnu solidarnost s cijelom stvaranju. Danas smo stoga pozvani dijeliti s drugima, na način koji je uvijek novi, ono što primamo od Boga kroz Krista.

«Krist je svojim križem i uskrsnućem uspostavio novu solidarnost među svim ljudima. U njemu je rascjepkanost čovječanstva na suprotstavljene strane prevladana, u njemu svi čine jednu ljudsku obitelj. Pismo 2012. [http://www.taize.fr/IMG/pdf/120hrletter.pdf]. U svjetlu uskrsnuća, Isusov cijeli život, što je kulminiralo u njegovoj smrti na križu, pojavljuje se kao veliki čin solidarnosti prema čovječanstvu, koji pronalazi svoje porijeklo u Bogu.

«Nova solidarnost», sa svoje strane, želi pozvati kršćane svih dobi i svih porijekla brinuti jedni za druge i izraziti konkretno međusobnu ljubav i solidarnost. U toj potrazi, jedinstveni pogled na svijet i konkretne akcije nisu suprotstavljene, već se nadopunjuju. Kao što je brat Alois rekao jedne večeri mladima okupljenima u Crkvi pomirenja:

Kako smo se uklopili u ovu napetost između uvjerenja da postoji samo jedna ljudska obitelj i podjela koje vidimo i koje su ponekad sasvim blizu nas?
Pomislimo tako na bezbroj ljudi koji nesebično daju sami sebe, a da pri tome ništa ne očekuju zauzvrat. Večeras bismo mogli moliti za one koje poznajemo ili za one koje ne poznajemo, a koji često na vrlo skroman način daju svoj život za druge. Oni su poput duša naših društava, oni održavaju živim plamen nade, svjedoče da je ljudska dobrota jača od zla.

Sljedeće teme kojima ćemo se baviti su:

  • prihvaćanje izbjeglica i imigranata
  • međureligijski dijalog
  • poštivanje etničkih manjina diljem svijeta

Ako želite podijeliti konkretan doživljaj povezan s jednom od tih tema, možete pisati na echoes taize.fr

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article14367.html - 7 August 2020
Copyright © 2020 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France